Postmoderna poezija je vrsta poezije koja se istražuje otprilike od 1960-ih i često je zapažena zbog nekoliko stilskih i tematskih aspekata. Ova poezija je često napisana na način koji je prilično slobodna i namijenjena je da odražava proces mišljenja ili organskog govora kroz tok stila svijesti. Ove vrste pjesama mogu biti teške za čitanje i razumijevanje, a to se često radi namjerno kao način da se pjesma odrazi natrag prema čitatelju. Postmoderna poezija često se bavi temama besmisla ili manjka stvarnosti, te često pokazuje egzistencijalno stajalište.
Pojam “postmoderna poezija” može dovesti do velike zbrke za mnoge ljude, iako je ideje iza takvih pjesama prilično lako razumjeti. “postmoderna” jednostavno označava stil koji je slijedio “moderni” pokret u umjetnosti i pisanju, koji se često opisuje kao rad oko i samo nakon dva svjetska rata 20. stoljeća. U 1960-ima, međutim, pokret protiv kulture koji se nalazio u velikom dijelu SAD-a rezultirao je novim vrstama umjetničkog izražavanja.
Postmoderna poezija često uključuje teme nemira i obično je napisana u vrlo slobodnom formatu. Prijelomi linija i strukture mogu biti kaotični ili naizgled besmisleni, iako neobične prijelome obično imaju svrhu. Dok su se ideje često izražavale u starijim oblicima poezije kroz odvajanje redaka i interpunkcije, postmoderna poezija koristi nestalne prijelome redaka kako bi ukazala na kaotičnu bezobličnost svijeta. Sama forma pjesme služi za jačanje ideje da su forme besmislene i da se djelu ne može nametnuti svrha.
Red riječi i izbor u postmodernoj poeziji također mogu biti komplicirani ili teško razumljivi. Naracija takvih pjesama može biti napisana u stilu toka svijesti koji prati misli ili riječi govornika bez obzira na čitatelja. To je obično namjerno i služi da podsjeti čitatelja da je on ili ona izvan pjesme i da vidi samo ono što pjesnik želi da vidi. Takve pjesme mogu čak i ismijavati pokušaje čitatelja da stvara smisao iz djela i odražavaju odvojenost između pjesnika i publike.
Postmoderna poezija često se može baviti egzistencijalnim ili nihilističkim temama. Iako egzistencijalizam i postmodernizam nisu sinonimi, oni su često povezani. Takva poezija može sugerirati da su svijet i život besmisleni, ili u konačnici lišeni svrhe koju mu čovječanstvo pokušava nametnuti. Ove teme ne moraju nužno biti depresivne, već se umjesto toga koriste u pokušaju da se čitatelj gurne izvan njegove ili njezine zone udobnosti i razmotri svijet na nove načine.