“Iza zatvorenih vrata” je izraz koji se koristi za označavanje tajnosti ili privatnosti. Obično se odnosi na sastanak ili raspravu koja se odvija između odabrane grupe ljudi koji ne dijele razgovor ni s kim izvan grupe. Iako se fraza zapravo može pojaviti u sobi sa zatvorenim vratima, takva fizička stvarnost nije potrebna. Izraz se može lako odnositi na privatne telefonske razgovore ili elektroničku komunikaciju.
U vladinom okruženju, na primjer, za sastanke koji nisu otvoreni za javnost može se reći da se odvijaju iza zatvorenih vrata ili se mogu nazvati sastancima iza zatvorenih vrata. Izraz se također može koristiti za opisivanje sastanka ili razgovora koji je zatvoren za medije. Drugi primjeri uključuju sastanke o kojima nema formalne dokumentacije i poslovne sastanke koji nisu otvoreni za sve zaposlenike. Najčešće se detalji takvih sastanaka ne otkrivaju izvan grupe, iako bi odluke koje se donose mogle biti.
Važno je napomenuti da korištenje ove fraze u vezi sa sastankom ili razgovorom, osobito u poslovnom ili državnom okruženju, podrazumijeva namjerno isključenje. Na primjer, agent za nabavu može zatvoriti vrata svog ureda kada se sastaje s prodavačem, jednostavno kako bi osigurao tišinu ili kako bi osigurao da ne ometa druge oko sebe. Iako se tehnički sastaju iza zatvorenih vrata, to ne odražava konotaciju fraze jer njezina namjera nije spriječiti druge da čuju razgovor ili saznaju detalje bilo kakvog dogovora.
Iako se izraz često koristi da implicira da sudionici pokušavaju sakriti nešto što se ne smije skrivati, razgovori i sastanci mogu se odvijati iza zatvorenih vrata iz više razloga, od kojih su mnogi legitimni. Na primjer, policija može ispitati svjedoka iza zatvorenih vrata kako bi zaštitila identitet svjedokinje i zaštitila podatke koje im daje. Isto tako, menadžer može provesti provjeru uspješnosti ili raspravljati o neuspjehu zaposlenika u radu na zatvorenom sastanku jer je dobra poslovna praksa držati takve razgovore privatnim.
Druga uobičajena upotreba izraza “iza zatvorenih vrata” je da se naznači da se ponašanje i stav pojedinca drastično razlikuju privatno nego javno. Na primjer, pojedinac može izgledati velikodušan i lagodan u javnosti, ali zapravo biti agresivan tiranin kod kuće. Druga osoba može biti samouvjerena i druželjubiva na zabavama, ali nasamo pati od tjeskobe i nesigurnosti.