Engleski jezik može biti težak za učenje, kako za izvorne tako i za one koji nemaju maternji jezik. U mnogim slučajevima loša gramatika proizlazi iz nerazumijevanja pravilne upotrebe i pravila. Mnoge pogreške nastaju zbog neslaganja subjekta i glagola, što se događa kada se subjekat i glagol rečenice ne slažu u licu ili broju. Drugi uobičajen primjer loše gramatike je pogrešna uporaba zamjenica, koje imaju različite oblike ovisno o tome gdje se koriste u rečenici. Netočna upotreba drugih riječi, kao što su pridjevi i prilozi ili relativne zamjenice, također može rezultirati uobičajenim gramatičkim pogreškama.
Loša gramatika može proizaći iz pogrešaka u slaganju subjekta i glagola, što znači da se subjekt i glagol rečenice moraju međusobno podudarati u osobi i broju. Na primjer, subjekt u prvom licu u jednini kao što je “ja” mora imati glagol u jednini u prvom licu. Jedna uobičajena pogreška povezana s ovim gramatičkim pravilom događa se kada je subjekt skupna imenica i pogrešno je uparen s glagolom u jednini. Drugi problem nastaje kada se dva subjekta u jednini spoje riječju “ili”, ali su upareni s glagolom u množini. Konačno, kada se subjekat jednine i množine spoje s “ili”, glagol bi se trebao slagati s subjektom koji mu je najbliži.
Zloupotreba osobnih zamjenica još je jedan primjer loše gramatike. Zamjenice mogu biti teške riječi za ispravnu upotrebu na engleskom jer se, za razliku od imenica, različiti oblici zamjenica koriste kao subjekti i objekti. Riječ “ja” je uvijek subjekt, dok je riječ “ja” uvijek objekt. Stoga, rečenica koja počinje s “Bob i ja smo otišli u dućan” koristi riječ “ja” pogrešno kao subjekt. Ispravan način da napišete ovu rečenicu je: “Bob i ja smo otišli u trgovinu.”
Druge vrste loše gramatike dolaze od brkanja pridjeva i priloga. Pridjev je riječ koja mijenja ili dodaje dodatni opis imenici. Prilozi modificiraju ili opisuju glagol i često mogu završavati na “ly”, kao što su riječi “brzo” i “lako”. Neispravno korištenje pridjeva i priloga općenito se smatra lošom gramatikom. Na primjer, netočno je reći “On je brzo trčao”, jer je “brzo” pridjev. Ispravak je da se umjesto toga upotrijebi prilog: “Brzo je trčao.”
Riječi “tko” i “koga” su relativne zamjenice koje se često brkaju. “Tko” je uvijek subjekt rečenice, kao što je “Tko si ti?”, dok je “ko” uvijek objekt i često se koristi kao objekt prijedložne fraze, kao u “Kome govorim?” Ponekad se “tko” pogrešno koristi kao objekt, kao u rečenici: “Beba, koju čuvam, ima šest mjeseci.” “Koga” je ispravna riječ za korištenje u ovom slučaju.