Pisanje eseja je za neke ljude napor, a za druge zadovoljstvo. Smiješan esej s duhovitim anegdotama ili zagrizanom duhovitošću zahtijeva drugačiju strategiju od informativnog ili uvjerljivog sastava. Esej koji je smiješan proteže tipična pravila pisanja koja ste možda naučili u školi. Smiješni eseji obično uključuju više govornog jezika, sa živopisnim interpunkcijama i šarenim glagolima. Neki od najboljih savjeta za pisanje smiješnog eseja uključuju korištenje vremena, ironiju, hiperbolu i šarenu strukturu rečenica, kao i učenje od drugih pisaca i razvijanje sposobnosti za gledanje životnih situacija iz jedinstvene perspektive.
Sva komična pisanja, od monologa stand-up komičara do zadanih školskih radova, zahtijevaju izniman tajming i hiperbolu. Upotrijebite element iznenađenja kao temu, koristeći igru riječi ili ironično nerazumijevanje riječi kao što se vidi u spisima Marka Twaina ili poznatom dijalogu Abbotta i Costella “Tko je prvi”. Hiperbola, korištenje višeslojne ekstravagancije ili pretjerivanja – “bilo je sporo kao melasa u siječnju” – izvrstan je alat za razvoj vizualnih slika i uvlačenje čitatelja u priču. Povjesničar Horace Walpole i voljena spisateljica Erma Bombeck često su koristili satiričnu, ironičnu i duhovitu hiperbolu u svojim spisima, izokrećući svoje političke i osobne situacije u vesele razbojnike.
Učite od majstora duhovite književnosti. Twain, Bombeck, Horace Walpole i Kurt Vonnegut Jr. dobri su primjeri smiješnih pisaca. Ovi su autori naučili umijeće satire i samoocjenjivanja, čin podcjenjivanja sebe radi priče. Smiješan esej mogao bi okarakterizirati vašu sklonost gubitku ključeva od automobila i s pretjeranim detaljima opisati sve nevolje koje donosi. Umjesto da opterećujete svog čitatelja raskošnim pridjevima, primijenite moć jakih glagola kako biste dobili pun pogodak. Aliteracija također dobro funkcionira.
Svaki dobar esej ima uvod, glavni dio i završni odlomak. Smiješni esej uključuje i ove dijelove, ali umjesto nabrajanja činjenica u deskriptivnoj prozi, smiješni esej priča priču s uvodom, vrhuncem i neočekivanim zaključkom. Neka uvod i zaključak budu kratki i usredotočite se na pričanje smiješne priče. Nikada ne skreću u druge teme; ostanite vjerni glavnoj tezi i koristite maštovite riječi koje prirodno izviru iz priče. Koristite jaku interpunkciju kako biste naglasili svoju poantu, ali izbjegavajte pretjerano označavanje.
Konačno, sagledajte svakodnevne situacije iz drugačije perspektive, na primjer kroz djetetove oči ili možda kao čarobnu igračku koja može razmišljati. S takvim načinom razmišljanja možete izvući duhovitost ili humor čak i iz najtupnijih ili najobičnijih situacija ili događaja. Pričanje priče iz neočekivanog kuta privlači čitatelja. Duhoviti glagoli i hiperbola potiču ga da nastavi čitati. Ironičan ili satiričan završetak upotpunjuje smiješni esej.