Elektronička literatura se potencijalno može odnositi na dvije različite stvari, ovisno o posebnom značenju osobe koja se na nju poziva. Najspecifičnije značenje odnosi se na književnost ili pisana djela književne vrijednosti koja su stvorena u digitalnom mediju koji koristi prednost formata izvan jednostavne pisane riječi. Ove vrste djela su “rođene digitalne”, a ne samo tekst koji je skeniran ili otkucan u digitalnom formatu. Elektronička literatura može se odnositi na književna djela koja su pretvorena u digitalni format, iako se ta upotreba sve više pomiče kako bi se izbjegla zabuna.
Primarni identifikator elektroničke literature je da je stvorena u digitalnom formatu koji koristi prednosti elektroničkih medija. Iako netko može upisati tekstualni dokument u program za obradu teksta, to ne mora nužno predstavljati pravu elektroničku literaturu, već je samo digitalna kopija teksta. Zagovornici elektroničke književnosti kao zasebnog oblika književnog djela navode da takvu književnost treba stvarati na način da se iskoriste razlike između digitalnih medija i standardnih tiskanih medija. To se može učiniti na više različitih načina.
Netko bi mogao napisati pjesmu, ali umjesto da je jednostavno upiše u tekstualni dokument, može je stvoriti kao digitalnu animaciju. Pjesma se može pojaviti, riječ po riječ ili redak po red, koristeći format digitalnih medija za stvaranje pjesme za čitatelja čak i dok je čita. Na taj način pjesma postoji kao elektronska literatura izvan okvira onoga što je moguće s tiskanim tekstom. Drugi oblici medija koji mogu iskoristiti takve prednosti uključuju pisana djela stvorena na internetskim web stranicama, interaktivne medije koji uključuju snažnu književnu komponentu i priče ispričane putem e-pošte ili usluge kratkih poruka (SMS) ili tekstualnih poruka.
Neki ljudi mogu koristiti izraz “elektronička literatura” za označavanje pisanih djela koja su postojala u tisku i prenijeta u digitalni medij. Ta se djela mogu skenirati ili ponovno upisati u elektronički format, obično radi očuvanja djela ili za korištenje s elektroničkim čitačima. Zagovornici “rođenih digitalnih” medija, kao što je Electronic Literature Organization (ELO), skloni su se protiviti ovoj upotrebi jer se takva djela samo prenose u digitalni medij, a ne stvaraju za njega. Drugi izrazi, kao što su “elektroničke knjige” ili “e-knjige”, često se koriste za označavanje ovih djela, što ukazuje da su jednostavno digitalne verzije tiskanih knjiga.