Isocolon je vrsta komunikacije koja uključuje zasebne dijelove koji se međusobno nadopunjuju sličnim duljinama, stilovima ili značenjima. Riječi ili izrazi u izokolonu mogu imati isti broj slogova, biti temeljeni na istim korijenskim riječima ili na neki drugi način pružiti ono što se naziva paralelizam. Paralelizam i druge retoričke metode daju dužoj frazi ili rečenici više definiranog i sveobuhvatnog uzorka. To može pomoći u poboljšanju načina na koji govornik ili pisac prenosi poruku publici.
Jedan od najboljih klasičnih primjera izokolona je latinski izraz koji se pripisuje Juliju Cezaru: veni, vidi, vici, ili na engleskom, “Došao sam, vidio sam, osvojio sam.” Iako engleska verzija izraza sadrži elemente paralelizma, latinski oblik pruža konkretan primjer ove tehnike na različitim razinama. Te tri riječi nisu samo slični dijelovi govora, već sadrže isti broj slova i isti broj slogova. Ovaj primjer je samo jedna od demonstracija kako izokolon pomaže da se pokaže ono što se govori na određeni način.
Korištenje izokolona i sličnih vrsta paralelizma seže do najranijih zabilježenih pisanih dokumenata ljudskih civilizacija. Na primjer, povjesničari su predstavili značajne elemente paralelizma u Hebrejskim spisima kao neke od najranijih zabilježenih upotreba ovog retoričkog stila za privlačenje publike. Jedan od načina na koji izokolon djeluje prema poboljšanoj retorici ili govoru i pisanim prezentacijama jest taj da publika lakše slijedi paralelne fraze nego različite. Ova vrsta paralelizma također postavlja jasnije ili oštrije kontraste između dvije ili više fraza, ili, u drugim slučajevima, pruža čvršću i razumljiviju priču.
Vrste ponavljanja u izokolonu i slični oblici paralelizma često se koriste u uvjerljivom govoru. Tijekom raznih dobi, slušatelji u sudnicama čuli su kako odvjetnike i druge uključene u kazneno pravosuđe koriste ovu tehniku kako bi vodili publiku. Poznati političari također su uvelike koristili ovu tehniku od vremena Julija Cezara, odnosno starih Hebreja, preko modernog doba i uspona modernih društava poput Engleske i Amerike. Tehnika je općenito korisna u postavljanju komplementarnih ili suprotstavljenih ideja na načine koji privlače uho, a upućeni govornici i pisci uključili su ih u mnoge slučajeve komunikacije isporučene za određeni politički, društveni ili vjerski učinak.