Najbolji savjeti za pisanje s disleksijom su razbijanje teških riječi kako biste ih sricali na manje dijelove, korištenje tehnika pamćenja za pravopis i strukturiranje eseja prije nego što ih napišete. Mnogi različiti savjeti odnose se na rukopis za disleksičare, poput pokušaja pisanja kurzivom i redovitog vježbanja. Ljudima koji pate od disleksije može biti korisnije korištenje računala za dovršavanje pismenog rada. Korištenje osnovnih tehnika za razbijanje zastrašujućeg zadatka pisanja na manje, lakše zadatke može pomoći u pisanju s disleksijom. Na primjer, disleksičari mogu koristiti jednostavna pravila kao što su rečenice koje uvijek sadrže subjekt i glagol kao pomoć u gramatici.
Pravopis je jedan od najtežih elemenata pisanja s disleksijom. Mnogi akademski eseji sadrže dugačke riječi koje i disleksičari i nedisleksičari često pogrešno pišu. Jedan primjer duge riječi poput ove je “antidestablišmentarizam”. Ova se riječ može zapamtiti i ispravno napisati razbijanjem na manje dijelove kao što su “anti”, “dis”, “es”, “tab”, “lish”, “ment”, “ar”, “ian” i ” ism.” To je jedna od najdužih riječi na engleskom jeziku, ali se lako može napisati rastavljajući je na manje dijelove.
Tehnike pamćenja mogu pomoći u pisanju kod pisanja s disleksijom, kao i kod teških riječi kao što je “potrebno”. Osobe s disleksijom mogu usporediti “ece” nakon “n” s očima odvojenim nosom kako bi koristili slike za ispravljanje pravopisa. Zvuk, kao što je zmijsko šištanje koje predstavlja dvostruko “s” također se može koristiti za pamćenje pravila za riječi. Da bi napisali “neophodno”, disleksičari se mogu sjetiti da su dva slova “e” odvojena “c” poput dva oka oko jednog nosa i da sadrži dvostruko “s” koje šišti zmiju.
Pisanje eseja s disleksijom predstavlja veći problem za mnoge oboljele. U tome se može pomoći pomoću mape uma, koja počinje s temom eseja u sredini. Svaki koncept treba biti okružen mjehurićem i ilustriran ili obojen kako bi slika bila dinamičnija. Od središnjeg koncepta, svaka točka koju esejista želi istaknuti trebala bi se granati, a argumenti koji se odnose na te točke odvajaju se od njih. Ova se karta tada može koristiti kao plan eseja, pri čemu svaka glavna točka čini odlomak.
Rukopis je još jedan težak zadatak za disleksičare. Pisanje kurzivom skuplja mišićnu memoriju pretvaranja slova u manje pokreta. Na primjer, riječ “slajd” se sastoji od pet različitih slova kada je ispisana, ali jednog oblika u kurzivu. Ovo može potrajati za učenje, ali riječi se lakše oblikuju ako učenik vježba. Korištenje programa za obradu teksta na računalu može olakšati ovaj proces i pomoći kod gramatičkih ili pravopisnih pogrešaka.