Što je vampirska fikcija?

Vampirska fikcija je svaka vrsta izmišljene priče koja se bavi mitskim čudovištem poznatim kao vampir. Ta su stvorenja prikazana na mnogo načina, služeći kao zlikovci u nekim pričama i kao heroji u drugim. Glavni atribut koji se ne mijenja u većini vampirskih fikcija je osnovna potreba za pićem krvi, ali postoje mnoge varijacije na drugim karakteristikama, od kojih su neke temeljene na mitu, dok su druge čisto izmišljene od strane različitih autora. Vampirska fikcija ponekad je vrsta horor fikcije, au drugim slučajevima može biti i romantičnija ili čak pružiti akciju i avanturu.

Većina vampirskih priča oslanja se na povijesne mitove o vampirima u različitom stupnju, a na neki način se mnoge od tih mitskih priča mogu smatrati najranijim vrstama vampirske fikcije. Tradicionalni mitovi o vampirima uglavnom prikazuju stvorenja kao neku vrstu duha ili hodajućeg leša koji pije krv živih. U mitu, vampiri će često plijeniti članove obitelji i poznanike, dolazeći k njima noću dok spavaju i navodeći ih da polako troše pijući njihovu krv. Sam vampir obično ne stari, a većina kultura koje su vjerovale u vampire također su smatrale da je potrebno izvršiti određena ritualna sakaćenja na njihovim usnulim leševima kako bi ih se ubilo, uključujući stvari poput zabijanja kolca u njihova srca ili odrubljivanja glave. Drugi uobičajeni aspekt mita o vampirima je vjerovanje da su noćni.

Ponekad je vampirska fikcija dizajnirana striktno da uplaši publiku. U tim slučajevima, autori se često usredotočuju na užasne nemrtve aspekte mita o vampirima, zajedno s konceptom zaraze. Priče poput ove također se obično oslanjaju na potencijalno strašnu ideju da se članovi obitelji ili voljeni pretvaraju u čudovišta i vraćaju se kako bi ugrozili one do kojih im je nekada bilo stalo.

Druga vrsta vampirske fikcije više je usmjerena na romantične ili tragične potencijale vampirskog mita. Neki ljudi smatraju da mračni i opasni aspekti vampira mogu imati seksualnu privlačnost, a ta je privlačnost često primarna osnova za ove priče. Još jedna uobičajena tema je besmrtni vampir koji je zaljubljen u smrtnu osobu. Ideja da će čovjek postupno stariti dok vampir nastavi živjeti vječno može dovesti do tužnih ili tragičnih priča.

Jedno uobičajeno pitanje u izvještajima o izmišljenim vampirima je pitanje perspektive. Neke se priče fokusiraju na ljude koji se pokušavaju nositi s vampirima, bilo kao romantična opsesija ili nešto čega se treba bojati. Druge priče su zapravo ispričane iz perspektive samih vampira, što u nekim pričama može biti uznemirujuće iskustvo, a u drugima bijeg. Neke priče mogu čak djelovati naizmjenično kao fikcija bijega u nekim dijelovima, samo da bi iznenadile čitatelja prikazujući nešto uznemirujuće u drugom dijelu. Zapravo, ova vrsta izmjene između privlačnosti i odbojnosti često je središnja tema u nekim vampirskim fikcijama.