Čembalo je žičani klavijaturni instrument, koji se od klavikorda i klavira razlikuje po tome što trpa, a ne udara po žicama. Ponekad se naziv čembalo koristi da se odnosi na spinet i virginal, kao i na samo čembalo. Prvi poznati instrument pojavio se 1397. godine i postao je važan solo instrument, a koristio se i u komornoj glazbi, orkestralnoj glazbi i operi.
Budući da se zvuk proizvodi drugačijim mehanizmom, čupanjem plektuma, ne čudi što se zvuk čembala poprilično razlikuje od zvuka klavira. Prvo, čembalo može imati dvije klavijature ili priručnike, a ne jednu, kao što to ima klavir. Drugo, čembalo ima manji raspon, tipični moderni instrumenti imaju pet oktava od F1 do F6, do raspona od sedam i više oktava klavira, A0-C8. Osim toga, maksimalna dinamika čembala je mekša od klavirske – što onemogućuje krešendo, dekrescendo i naglaske – a njegove note imaju vrlo malo sustaina.
Ako čembalo ima dva priručnika, gornji priručnik će imati dva seta žica, dok donji ima tri seta žica. Zaustavljanja ili registri se koriste za promjenu niza žica, bilo pomoću poluge, gumba ili nožne pedale. Spojnica povezuje priručnike, tako da sviranje donjeg također uključuje i gornje. Gornji priručnik opremljen je prigušivačem, koji mijenja kvalitetu zvuka kada se koristi, dajući mu zvuk poput gitare.
Čembalo je bilo na svom vrhuncu u razdoblju renesanse i baroka. Poznati favoriti uključuju Brandenburške koncerte Johanna Sebastiana Bacha, kao i djela Antonina Vivaldija, Arcangela Corellija, Françoisa Couperina, Henryja Purcella, Georga Friedericha Handela, Jean-Philippea Rameaua i Domenica Scarlattija.
Kupnja čembala je figura u filmu Ripleyjeva igra, dok je čembalo jedan od instrumenata u soundtrackovima za Kraljicu Alexandrea Desplata, The Screaming Woman Johna Williamsa i Harry Potter i odaju tajni. Poznati čembalisti su Anssi Mattila, Zuzana Ruzickova, Wanda Landowska i Trevor Pinnock.