Dativ je gramatički padež koji se koristi za neizravne objekte u mnogim jezicima. Najčešće, neizravni objekt slijedi glagol kao što je “dati” i označava osobu za koju je nešto učinjeno ili kojoj se nešto daje. U engleskom jeziku neizravni objekt slijedi glagol i prethodi izravnom objektu. U drugim jezicima i položaj i funkcija riječi u dativu mogu biti fleksibilniji.
Glagoli koji mogu uzeti izravne objekte poznati su kao “ditransitivni” jer mogu uzeti i izravne i neizravne objekte. Glagoli koji znače “dati” ili “poslati” najčešći su ditransitivi, kao što je “dat ću ti ključ”. U ovom primjeru, “vi” je neizravni objekt, a “ključ” je izravni objekt. Drugi glagoli mogu povremeno uzimati neizravne objekte, kao u: “Jack će Alexu napisati ček.” U ovom slučaju dativ označava za koga se nešto radi.
Dative se ne smiju miješati s prijedložnim frazama koje mogu služiti istoj semantičkoj svrsi. “George isporučuje pizzu Elizabeti” nema neizravni objekt, jer je “Elizabeti”, što ukazuje na to kome je pizza dana, prijedložna fraza koja dolazi nakon izravnog objekta. Nije u dativu. Rečenica se može preformulirati kao “George daje Elizabeth pizzu”, što bi tada sadržavalo neizravni objekt.
Gramatičari se ne slažu oko toga ima li engleski pravi dativ. Strogo govoreći, “padež” označava da je riječ prošla neku vrstu promjene u morfologiji ili pravopisu kako bi se naznačila njezina funkcija u rečenici. S druge strane, riječ na engleskom se pokazuje kao neizravni objekt po svom smještaju u rečenici, a ne po obliku same riječi. Zamjenice su povremeno iznimke, na primjer: “Kome si dao sladoled?” gdje se “tko” mijenja u “koga” zbog svoje uloge neizravnog objekta. Budući da je “whom” također oblik koji se koristi za izravne objekte, neki gramatičari obje zajedno klasificiraju kao objektivni slučaj.
Dativi su daleko češći i mnogo korisniji u latinskom nego u engleskom. Osim što se koristi u kao neizravni objekt, dativ također može služiti istoj funkciji koju ima prijedložna fraza u engleskom jeziku. Na primjer, rečenica Bonum mihi videtur prevodi se kao “Čini mi se dobro”. Dativ mihi je preveden “meni”, iako nije neizravni objekt. Latinski također ima dativ koristi, što ukazuje na to da je nešto učinjeno za određenu osobu, kao u Condo librem tibi ili: “Donosim knjigu za tebe”. Ostale upotrebe dativa u latinskom uključuju dativ svrhe, dativ odvajanja, dativ interesa i dativ posjeda.
Neki gramatičari tvrde da ove alternativne upotrebe dativa u flektivnim jezicima zapravo čine zasebne slučajeve i da se pravi dativ koristi samo za neizravne objekte. Neke grčke gramatike Koine, na primjer, navode dativ, lokativ i instrumental gdje druge imaju samo dativ. Oblik sva tri slučaja je isti, ali su funkcije različite.