Teologija procesa, ili procesni teizam, filozofija je koju je prvi razvio Alfred North Whitehead početkom 20. stoljeća, a kasnije Charles Hartshorne. Temeljno uvjerenje ovih ljudi je da na božansko biće utječu vremenski procesi. Prema ovoj teoriji, Bog je promjenjiv i stoga se mora promijeniti i naše znanje o Bogu. Osim toga, Božje vlastito znanje je ograničeno i on samo procjenjuje što će se dogoditi u budućnosti.
Vremenski procesi su radnje za koje je potrebno vrijeme da se dovrše. Na primjer, rast cvijeta iz sjemena smatra se vremenskim procesom. U teologiji procesa ti vremenski procesi utječu na božansko biće. Nadalje, Bog nije sveznajući i neće znati hoće li cvijet procvjetati ili će biljka preživjeti u vrijeme sadnje.
Kako se svaki vremenski proces događa, Bog uči iz njega. Stoga se on uvijek mijenja. Mnogi tradicionalni Židovi i kršćani ne slažu se s procesnim teolozima zbog biblijskih stihova kao što su Malahija 3:6 i Hebrejima 13:8, koji kažu da se Bog ne mijenja.
Prema teologiji procesa, i Bog i čovječanstvo crpe iz istog izvora kreativnosti. Bog radi s ljudima kao partneri u stvaranju. Na primjer, Bog stvara sjeme za lijepo cvijeće i ljudi ih sade. Biljka ne bi mogla nastati bez kreativnosti i ljudi i Boga; dakle, Bog nije izvor svega, u procesnoj teologiji. Čak je i Bog koristio moć izvan sebe da stvori svijet. Većina kršćana vjeruje u stvaranje ex nihilo, stvaranje iz ničega. S druge strane, teolozi procesa vjeruju da je Bog stvorio svijet uvodeći red u kaos, a ne iz ničega.
U procesnoj teologiji, apsolutno znanje o Bogu je nedostižno. Budući da se Bog uvijek mijenja, on danas nije isti kao što je bio jučer i neće biti isti sutra. Stoga je potrebno stalno proučavanje božanskog. Osim toga, budući da se Bog promijenio otkako je Biblija napisana, mnogo toga možda više nije primjenjivo.
To nije ograničeno na određenu religiju, iako se procesna teologija najčešće poistovjećuje s kršćanstvom. Povijesni Isus je važna figura za procesnog teologa, iako se ne smatra Bogom. Prema ovoj filozofiji, Krist je samo figurativni sin Božji, a ne spasitelj cijelog čovječanstva. Budući da se Krist ne smatra sinom Božjim ili spasiteljem, podrazumijeva se da čovječanstvu uopće nije potreban spasitelj.