Karakterizacija je proces kojim pripovjedač prenosi informacije o liku publici priče. To se može učiniti na više načina, a obično služi da omogući publici da bolje razumije likove u priči. Izravna karakterizacija je korištenje opisnih riječi za izravno opisivanje lika za čitatelja ili publiku. To je u suprotnosti s neizravnom karakterizacijom, u kojoj autor ili drugi pripovjedač koristi radnje, izgled i druge elemente lika kako bi publici otkrio informacije o njemu ili njoj.
Kao aspekt pripovijedanja, snažna karakterizacija je jedan od najvažnijih aspekata priče koju pisac može razviti. Postoje različite metode koje se mogu koristiti za prenošenje informacija o liku, a metode često ovise o stilu pripovjedača i mediju priče. U filmu, televiziji i stripovima, na primjer, često je lako publici pokazati velik dio informacija o likovima, budući da oni zapravo mogu vidjeti likove. Priče u tekstualnom okruženju, kao što su knjige i radio, donekle su drugačije jer se riječi moraju koristiti za izražavanje informacija o likovima.
Izravna karakterizacija uobičajen je način na koji pripovjedač može otkriti informacije o liku, iako se u literaturi često smatra slabijim od te dvije metode. Izravna metoda koristi opisne riječi, obično pridjeve, za prenošenje informacija o liku čitatelju. Primjeri ove vrste karakterizacije uključuju “Nervozna mačka”, “Jedna pričljiva djevojka” i “Preaktivan dječak”. U svim ovim primjerima koriste se izravni opisi – “nervozan”, “pričljiv” i “preaktivan” – kako bi čitatelju dali informacije o liku.
Iako ova vrsta karakterizacije može biti učinkovita, često se smatra slabijim oblikom pripovijedanja, a mnogi pisci radije pokazuju pojedinosti o liku čitatelju. To se može postići na različite načine, obično koristeći izgled, radnje ili riječi lika. Rečenica poput “Čovjek je brzo prošao kroz sobu, udario rukom o šank i glasno pozvao na piće” primjer je neizravne karakterizacije. U ovoj rečenici čitatelj može jasno vidjeti da je muškarac netko kome se čini da se žuri ili da barem nema vremena za ometanje, te da može biti uznemiren ili je barem antagonistički po prirodi. Svi ovi detalji su preneseni kroz opis čovjekovih radnji, a ne navođenjem “Uznemireni čovjek je bio u žurbi i grubo je naručio piće”.