Naturalistička zabluda je vrsta logičke zablude u kojoj se ideja da je nešto prirodno koristi kako bi se naznačilo da stoga mora biti dobro. Jedan od glavnih nedostataka ove ideje je da značenje izraza “prirodno” može biti jasno u nekim slučajevima, ali može biti nejasno u drugim. Korištenje ove ideje također može stvoriti situaciju “postavljanja pitanja” u kojoj netko tvrdi da su stvari koje su prirodne dobre samo zato što su prirodne. Naturalistička zabluda se obično gradi na činjenici da netko koristi činjenični iskaz kao dokaz za izjavu o vrijednosti.
Također se naziva apel na prirodu, naturalistička zabluda najčešće se događa kada netko koristi argument da je nešto što je “prirodno” stoga “dobro”. Ovo se obično koristi u kombinaciji s idejom da je nešto što je “neprirodno” samo po sebi “loše” ili barem nije tako dobro kao nešto “prirodno”. Jedan od glavnih problema s korištenjem naturalističke zablude je taj što je značenje izraza “prirodno” često nejasno. Iako su stabla očito prirodna, manje je jasno kada se govori o stablu koje su ljudi uveli u novo područje i koje šteti postojećem ekosustavu u tom području, s obzirom na to je li ovaj proces “prirodan” ili “neprirodan”.
Još jedan veliki problem s korištenjem naturalističke zablude u argumentu je to što to često stvara situaciju u kojoj netko “postavlja pitanje”. “Postavljanje pitanja” odnosi se na argument koji se u osnovi koristi kao dokaz samog sebe. Na primjer, netko tko kaže da su “ove ptice dobre jer su prirodne, a prirodne stvari su dobre” “postavlja pitanje”. Argument zahtijeva pretpostavku da uvjet “prirodne stvari su dobre” bude istinit kako bi ga podržao, ali to je sama svrha argumenta koji se postavlja. Ova vrsta argumenata prilično je uobičajena u naturalističkoj zabludi i izbjegavanje zahtijeva da netko prvo argumentira je li nešto “prirodno” samo po sebi dobro.
Mnoga pitanja koja se javljaju kada netko koristi naturalističku zabludu proizlaze iz činjenice da se zabluda oslanja na činjenični iskaz koji se pretvara u izjavu o vrijednosti. Ako netko kaže: “Ovo je drvo prirodno”, onda on ili ona jednostavno daje izjavu o činjenici; ovo je bez obzira na to je li istina ili ne. Problem nastaje kada netko proširi tu tvrdnju da bi potom rekao: “Ovo drvo je prirodno, što znači da je dobro”, jer to uvodi vrijednosnu izjavu u izjavu o činjenicama. Svaku takvu vrijednost vrijednosnu izjavu potrebno je ocijeniti zasebno i argumentirati za ili protiv, neovisno o početnoj činjeničnoj izjavi, što je najbolji način da netko prevlada naturalističku zabludu.