Tijekom procesa donošenja odluka djeluju dvije sile. Jedan je sustavan i analitičan, a uključuje korištenje logike i rasuđivanja za donošenje informirane odluke. S druge strane, emocije također igraju ulogu u donošenju odluka, što rezultira izborima pod utjecajem unutarnjih predrasuda i preferencija, a manje ukorijenjenim u logici. U projektu Sveučilišta u Chicagu, istraživači su željeli usporediti kako ljudi donose odluke kada razmatraju problem na svom materinjem jeziku s razmišljanjem o njemu na drugom jeziku. Otkrili su da su ljudi skloniji biti racionalniji i manje skloni riziku kada donose odluke na stranom jeziku, budući da je manje uključenih emocionalnih veza.
Emocionalna prtljaga jezika:
Sayuri Hayakawa, istraživač sa Sveučilišta Chicago, objasnio je da ljudi ne mogu odvojiti svoj materinji jezik od svojih emocija, što zbunjuje logično razmišljanje. Manje emocija izjednačava se s racionalnijim misaonim procesom.
U jednom testu ispitanici su dobili 15 USD i pitali ih hoće li se kladiti 1 USD na bacanje novčića, pri čemu bi zaradili 1.50 USD ako bi pobijedili, ali izgubili 1 USD ako bi izgubili. Kad bi uzeli svih 15 oklada, izgledi za zaradu bi bili u njihovu korist. Ispitanicima je ova situacija predstavljena na engleskom, prvom jeziku, a zatim na španjolskom, njihovom drugom jeziku.
Ispitanici su češće prihvaćali okladu pri odlučivanju na stranom jeziku, 71 posto prema 54 posto. “Ljudi koji rutinski donose odluke na stranom jeziku mogli bi biti manje pristrani”, zaključio je Hayakawa, dodajući kako se čini da pokazuju “manju averziju prema kratkovidnosti”.