Polisindeton je retoričko sredstvo u kojem odlomak koristi više veznika nego što je gramatički potrebno, obično između svake stavke u nizu, a ne prije samo posljednje stavke. Na primjer, rečenica “Vidjeli smo pitone i kobre, mambe i boe” sadrži tri veznika umjesto stavljanja zareza između prve tri stavke na popisu. Suprotnost ovom retoričkom uređaju je asyndeton, u kojem posljednja stavka u nizu nema veznika, poput “Vidjeli smo pitone, kobre, mambe, boe.” Najčešći veznici na engleskom su “i”, “ili”, “ni”, “ali” i “tako”. Polisindeton se može koristiti s velikim efektom u raznim retoričkim kontekstima, što ga čini uobičajenom figurom govora i u prozi i u poeziji.
Riječ “polisindeton” dolazi od grčkog poly, što znači “mnogo”, i sydetos, što znači “vezani zajedno”. Upotreba polisindetona često ili ubrzava ili usporava tempo rečenice. Dodani veznici mogu ubrzati tok rečenice dodavanjem mjere uzbuđenja ili spontanosti, kao da ih izgovori netko tko već nije isplanirao koliko će stavki biti na popisu. S druge strane, posebno kada se koristi sa zarezima, polisindeton može dati osjećaj zategnutosti rečenici, kao što je „Dok sam radio na svom magistarskom radu, jeo sam, i pisao, i spavao, i jeo, i pisao, i spavao, i to je bilo sve što sam učinio.”
Verzija Kralja Jamesa (KJV) Biblije, objavljena 1611., izvanredna je po čestoj upotrebi polisindetona. Od 31 stiha u Postanku 1, na primjer, 29 počinje s “i”, a jedan počinje s “tako”. Riječ “i” pojavljuje se 98 puta od 797 riječi u poglavlju, ili otprilike jedna od svakih osam riječi.
Ova upotreba usko odgovara hebrejskom s kojeg je preveden Stari zavjet. Hebrejski waw, koji se obično prevodi s “i” u KJV-u, služi ne samo kao koordinatni veznik, već služi i kao prijelazna riječ na početku rečenica ili čak knjiga. Mnogi noviji engleski prijevodi Biblije izostavljaju mnoge primjere waw ili zamjenjuju drugu prijelaznu riječ ili izraz.
Polisindeton, zbog svoje povezanosti s Biblijom, također može dati dašak religioznosti tekstu. Jedan primjer toga može se pronaći u filmu Monty Python i sveti gral iz 1975., koji lažira upotrebu polisindetona u verziji King Jamesa. Svećenik je pozvan da čita iz fiktivne Knjige o naoružanju, iz koje čita dugački, polisedetski popis hrane, što potiče drugog lika da prekine klerika i kaže mu da preskoči ostatak popisa u interesu vremena.