Tumačenje poezije može biti pomalo teško i komplicirano, iako postoji nekoliko metoda koje osoba može koristiti za lakše čitanje i razumijevanje čak i složenih pjesama. Prva stvar koju osoba treba učiniti kada čita pjesmu je pročitati cijelo djelo od početka do kraja, a da ga uopće ne pokušava protumačiti. Nakon ovog početnog čitanja, on ili ona bi je trebao pročitati drugi put, sporije, i početi tumačiti pjesmu. Tumačenje poezije može uključivati brojne procese, iako treba obratiti pozornost na naslov jer se odnosi na sadržaj pjesme i na bilo koji korišteni figurativni jezik.
Proces interpretacije poezije može biti zastrašujući za mnoge čitatelje, ali nije nužno tako težak kao što se može činiti. Osnovno tumačenje treba koristiti za razumijevanje same pjesme na površinskoj razini, prije nego što se pređe na bilo kakva moguća dublja značenja. To često može započeti jednostavnim, izravnim čitanjem pjesme od početka do kraja, uključujući naslov. Tijekom ovog čitanja ne smije doći do interpretacije poezije; pjesmu treba jednostavno čitati kako bi stekli osjećaj za cjelokupni ton, narativ i strukturu.
Kada se to utvrdi, čitatelj bi trebao započeti s interpretacijom poezije tijekom drugog čitanja. Dok čitatelj drugi put proučava pjesmu, trebao bi obratiti pozornost na naslov i razmisliti o tome što bi to moglo značiti sada kada je čitatelj jednom pročitao cijelu pjesmu. Naslov bi mogao postaviti ton samoj pjesmi ili bi mogao djelovati kao sekundarna struktura koja bi trebala pratiti pjesmu. Također je moguće da naslov daje cjelokupnu svrhu ili značenje same pjesme. Ako pjesma nije naslovljena, onda bi čitatelj trebao razmisliti zašto joj pjesnik nije dao naslov i kako bi se taj nedostatak naslova mogao odraziti na širu interpretaciju poezije.
Ova interpretacija poezije se zatim može nastaviti kroz sekundarno čitanje jer čitatelj obraća veću pozornost na figurativni jezik koji se nalazi u pjesmi. Ako pjesnik povlači usporedbe između dviju stvari, onda bi čitatelj trebao razmisliti kako se te dvije stvari odnose i što usporedba otkriva o svakoj od njih. Pjesma u kojoj se ruža uspoređuje sa ženom može imati prilično jednostavno značenje, jer svaku od njih autor smatra lijepom.
Dublje značenje, međutim, može proizaći iz daljnje interpretacije poezije dok čitatelj razmatra druge aspekte ruže. Činjenica da je ruža popraćena bolnim trnjem, na primjer, ili da se ruža reže i prikazuje da izgleda lijepo, ali onda brzo uvene i ugine. Ova se značenja mogu proširiti na početnu usporedbu, ovisno o drugim idejama predstavljenim u pjesmi, kako bi naznačili da je žena lijepa i opasna ili da će njezina ljepota prebrzo izblijedjeti.