Kada govornici engleskog jezika koriste izraz “slijepi koji vode slijepe”, oni misle na situaciju u kojoj vođe grupe nisu ništa vještiji ili sposobniji od onih koji ih slijede, što proces vođenja čini neučinkovitim. To se može odnositi na bilo koju vrstu vještine ili sposobnosti, iako se obično više koristi za nesposobnost vođa da planiraju ili predviđaju izazove. Općenito, govornici engleskog jezika često koriste riječ “slijepi” metaforički da upućuju na različite vrste nemogućnosti razumijevanja relevantne stvarnosti.
Izraz “slijep koji vodi slijepe” postoji već neko vrijeme, a mnogi povjesničari riječi ga prate do Novog zavjeta Biblije, gdje se u Matejovoj knjizi stih odnosi na “slijep koji vodi slijepe”. Ovdje ovaj izraz ilustrira upotrebu idiomatskog ili metaforičkog govora u “prispodobi”, što je priča alegorijske prirode. Slična alegorija ili metafora pronađena je u drugim svetim tekstovima poput Upanišada, središnjeg teksta u hinduističkoj religiji.
Kroz mnoga stoljeća, ideja da slijepac vodi slijepe bila je poznata u društvima engleskog govornog područja. Ta se ideja odrazila u umjetnosti, na primjer, u slikama ulja i kazališnim predstavama. Ideja je moćna vezana uz način na koji ljudi gledaju na svijet oko sebe.
Sličan izraz se često koristi za nečiju nesposobnost da razumije svoju okolinu bez obzira na njihov status vodstva. Ako netko kaže da je netko drugi “slijep za svijet oko sebe”, to znači da ta osoba ne razumije ključne aspekte svoje okoline. To se može koristiti za općenito ukazivanje na nedostatak svijesti koji pojedinca može osuditi na mnogo različitih načina, na primjer, gdje nemogućnost procjene odgovornosti može dovesti do ugrožavanja rizika.
Osim fraza poput “slijep koji vodi slijepca”, gdje se riječ “slijep” koristi za označavanje nesposobnosti, postoji još jedan sličan način da se govori o nedostatku svjesnosti koji ima malo drugačije značenje. Govornici engleskog također mogu reći da vodeći tim “ima zavjese”, pri čemu su “zaslijepci” alegorijska referenca na fizičke predmete koji se stavljaju na konje kako ih ne bi zapanjili kada se tjeraju. Razlika je ovdje u tome što korištenje riječi “slijepi” u odnosu na “slijepi” ukazuje na to da subjekt ne muči nesposobnost da se vidi, već namjerno izbjegavanje, bilo da je to samo-generirano ili nametnuto od strane drugih uvjerljivih strana.