Pridjevska imenica je gramatički izraz koji opisuje kada pridjev zauzima mjesto imenice u rečenici ili kada imenica zauzima mjesto pridjeva. U oba slučaja, upotreba pridjevske imenice osmišljena je kako bi iskaz bio opisniji, često dodavanjem laganog metaforičkog konteksta. Na primjer, nazivanje osobe ‘nespretna’ kao da je to njegovo ili njezino ime čini pridjev ‘nespretan’ vlastitom imenicom i stvara metaforički opis imenovane osobe. Ove modificirane riječi uobičajene su u većini složenih jezika, ali su posebno česte u engleskom, arapskom, japanskom i njemačkom jeziku.
Da bismo točno razumjeli što je pridjevska imenica, važno je znati što su imenice i pridjevi. Općenito, imenica je svaka osoba, mjesto, stvar ili ideja. To u osnovi znači da je imenica sve što je zapravo ‘nešto’. Ako osoba može zamisliti fizičko ili mentalno postojanje za ‘nešto’, to je gotovo sigurno imenica. Na primjer, ‘knjiga’ je imenica jer svi možemo zamisliti knjigu koja sjedi na stolu, ali ‘lijepo’ nije. Iako osoba može biti fina ili se ponašati lijepo, to je samo opis osobe, a ne same osobe.
Pridjev opisuje imenicu kako bi razjasnio njezino postojanje. U gornjem primjeru, tisuću različitih ljudi može zamisliti knjigu koja stoji na stolu na tisuću različitih načina. Pridjevi omogućuju riječima da jasnije postojanje imenice, što omogućuje opisima da imaju više značenja. Na primjer, knjiga može biti “crvena knjiga”, a stol može biti “metalni stol”. Ove dvije opisne riječi dovele su knjigu i njezinu tablicu iz gotovo beskonačnog broja varijacija do relativno malog broja.
Kada koristi pridjevsku imenicu, osoba koristi riječ koja je obično imenica kao pridjev ili riječ koja je često pridjev kao imenica. Dvije zajedničke imenice su ‘trka’ i ‘konj’. Obje ove riječi su zasebne imenice koje imaju svoje posebno značenje. Kada se koristi zajedno, jedno postaje pridjev drugome: ‘trkaći konj’ ili ‘trka konja’. Obje te fraze imaju različita značenja jer se prva riječ uvijek vidi kao pridjev druge riječi; bilo konja koji se utrkuje ili utrke s konjima.
Druga upotreba pridjevske imenice, kada se pridjev koristi kao imenica, često je dio djelomično metaforičkog opisa ili otvorene klasifikacije. Na primjer, ‘Francuz’ je opisna riječ koja se stavlja na predmet: ‘Francuska osoba’ ili ‘Francuski odjevni predmet’. Kada se koristi na taj način, to je pridjev, ali u izrazu ‘Francuzi’ riječ ‘Francuz’ se koristi kao imenica za kategorizaciju francuskog naroda.