Posvojni pridjev koristi se zajedno s imenicom kako bi označio da netko ima vlasništvo ili posjed nad tom imenicom. Iako ove riječi imaju oblik koji je po izgledu sličan zamjenicama, a ponekad se označavaju kao posvojne zamjenice, funkcioniraju vrlo drugačije od zamjenica. Funkcionalno, međutim, ove se riječi koriste na isti način kao i odrednice kao što je određeni član “the”, pa se ponekad nazivaju i posesivni determinatori. Zbog pojave posvojnog pridjeva “svoj”, često može biti pogrešno napisan s apostrofom.
U engleskom jeziku posvojni pridjevi obično izgledaju kao zamjenice pa se ponekad nazivaju posvojnim zamjenicama. Uobičajeni posvojni pridjevi u engleskom jeziku uključuju “its”, “his”, “her” i “my”, koji su svi slični zamjenicama kao što su “it”, “him”, “her” i “me”. “Njena” se koristi i kao zamjenica i kao posvojni pridjev i može se koristiti zajedno u rečenici poput “Znam je; to je njezin muž tamo.” Međutim, izraz “posvojna zamjenica” je nešto pogrešno, budući da se te riječi ne mogu koristiti za zamjenu imenica unutar rečenice. Zapravo, posvojni pridjev uvijek se koristi s imenicom u frazama poput “moj auto”, “njena knjiga” ili “njegov osjećaj smjera”.
Ova upotreba dovela je do izraza “posesivni determinator” za opis ovih vrsta riječi, što je gramatički točnije. Odrednici uključuju članke poput “a” ili “the”, a određeni član “the” može se koristiti na isti način kao i posvojni pridjev, iako ne ukazuje na vlasništvo. Kao što netko može reći “auto je plav”, taj govornik također može reći “moj auto je plav” ili “njen auto je plav”. Posvojni pridjevi također se mogu koristiti s frazama koje označavaju količinu na isti način na koji se može upotrijebiti izravni član “the”; “tri auta” se lako može zamijeniti s “moja tri automobila” ili “njihova tri automobila”.
Kada se posvojni pridjev u engleskom jeziku koristi s drugim pridjevima, on je gotovo uvijek na prvom mjestu u frazama poput “Moja velika, plava kuća” ili “Njihova pametna, zgodna djeca”. Jedna uobičajena pogreška u pisanom engleskom jeziku događa se zbog posesivne prirode pridjeva “svoj”. Za mnoge riječi, posesivni oblici mogu se napraviti upotrebom apostrofa i slova “s”, kao što su “pseća lopta” ili “auto mog brata”. Za razliku od toga, međutim, posvojni pridjev “njegovo” nema apostrof, a riječ “to je” je kontrakcija za “jest” ili “ima”.