Glagoli percepcije određene su riječi u jeziku koje se koriste za označavanje radnji koje uključuju osjetila ili sposobnost opažanja okolnog svijeta. U engleskom jeziku ovi glagoli mogu biti prijelazni ili neprelazni, što znači da mogu ili ne moraju zahtijevati objekt koji subjekt percipira. Glagoli percepcije u engleskom jeziku obično se koriste na aktivan ili neaktivan način, s aktivnim oblicima koji ukazuju na to da se netko trudi uočiti nešto drugo. Neaktivni oblici, s druge strane, opisuju percepcije koje se javljaju bez obzira na to izvodi li netko radnju kako bi napravio takvu percepciju.
Slično kao i drugi glagoli na engleskom, glagoli percepcije koriste se kao predikat unutar rečenice za opisivanje radnje koja se događa. Ovi se glagoli posebno koriste za označavanje radnji koje uključuju nečija osjetila ili sposobnost percipiranja svijeta oko sebe. U jednostavnoj rečenici poput “Gledam mačku”, riječ “vidim” je glagol percepcije koji označava radnju koju netko poduzima.
Da upotrijebimo primjer, “vidim psa”, riječ “ja” je subjekt u rečenici, što ukazuje da je to stvar koja poduzima radnju u rečenici. Nakon toga slijedi “vidi”, jedan od percepcijskih glagola povezanih s vidom ili vidom, koji je predikat u rečenici. Glagol “vidjeti” označava koju radnju subjekt poduzima. Nakon toga slijedi imenička fraza “pas”, koja je izravni objekt rečenice i označava stvar na kojoj se subjekt poduzima.
Glagoli percepcije mogu biti prijelazni ili neprelazni. Prijelazni glagoli se koriste na način koji zahtijeva da ih prati barem jedan objekt kako bi rečenica imala smisla. Glagoli percepcije kao što su “čuo” i “okus” često su prijelazni, jer zahtijevaju objekt koji se “čuje” ili “kuša” subjektom rečenice. Nasuprot tome, riječi poput “zvuk” i “osjećaj” mogu biti neprelazne, što znači da im nije potreban objekt. Rečenice poput “Sjajno zvučiš” i “Hladno mi je” nemaju objekte; imaju komplimente koji opisuju temu.
Postoje i aktivni i neaktivni oblici glagola percepcije. Aktivni oblik ukazuje na to da se subjekt rečenice trudi uočiti nešto drugo, kao što je rečenica poput “Gledam mačku”. U ovom primjeru, subjekt aktivno gleda objekt.
Glagoli neaktivne percepcije još uvijek ukazuju na to da subjekt nešto opaža, ali se to događa bez napora. To se može vidjeti u izjavi poput “Osjećam se hladno”, u kojoj subjekt percipira “hladnoću”, ali to aktivno ne pokušava učiniti. Neki glagoli percepcije mogu biti aktivni i neaktivni, ovisno o tome kako se koriste, kao što su “miris” i “okus”; dok je “pogled” obično aktivan, a “vidi” obično neaktivan.