Pravopis je humanistička disciplina koja se bavi proučavanjem sustava pisanja. Većina jezika na Zemlji ima barem jedan pravopis, sustav pisanja koji se široko koristi za predstavljanje jezika, a neki jezici su napisani s više od jednog sustava pisanja, stvarajući nekoliko pravopisa koje ljudi mogu birati kada komuniciraju na tim jezicima. Osim proučavanja modernih jezika, pravopisci također gledaju na povijesne jezike i sustave pisanja.
Riječ “pravopis” dolazi od grčkih korijena što znači “ispravno pisanje”. Mnogi ljudi posebno identificiraju ortografiju kao studij pravopisa, iako je to malo netočno. Pravopisci proučavaju pravopis i posebno su zainteresirani za općeprihvaćene pravopise koji se koriste u sustavu pisanja jezika, ali također proučavaju mnogo više od pravopisa. Pravopis je samo jedan aspekt pravopisa i nije bio previše standardiziran tijekom većeg dijela povijesti; čak i sada postoji niz varijacija riječi za koje mnogi misle da su napisane samo na jedan način.
Jedan aspekt ortografije je interpunkcija, ispitivanje oznaka koje se koriste na stranici kako bi se dodala dubina tekstu. Interpunkcija pruža informacije o tome kako tekst treba čitati i tumačiti, a također može pružiti kritički uvid u značenje. Pravopisci su također zainteresirani za teme kao što su velika slova i druge norme pisanja, uključujući prirodne varijacije koje se mogu vidjeti u različitim zajednicama govornika jezika.
Proučavanje ortografije može se primijeniti na više načina. Pravopisci mogu biti vrijedan dio timova koji sastavljaju rječničke unose, istražujući riječi kako bi saznali više o varijantama pravopisa, uključujući povijesne pravopise koji više nisu široko prihvaćeni. Također rade na knjigama o povijesti jezika i upotrebe riječi te na vodičima za korištenje jezika, uključujući vodiče za stil koji ljudima pružaju informacije o interpunkciji, pravopisu i drugim normama jezika.
Pravopis se također koristi u proučavanju starih jezika. Pravopisci su uključeni u zadatak odgonetanja drevnih pisama, identificiranja varijacija u drevnim jezicima i pokušaja praćenja povijesti pisanja i načina na koji su sustavi pisanja usvojeni i prilagođeni. Druga tema od interesa su sustavi pisanja koji se koriste u nekoliko jezika, kao što je rimska abeceda, te načini na koje se ti sustavi pisanja prilagođavaju i mijenjaju kako bi zadovoljili potrebe potpuno različitih jezika. Stvari poput znakova naglaska i dodatnih slova, na primjer, mogu se dodati radi praktičnosti govornika drugog jezika.