Izraz sub rosa latinski je za “ispod ruže”, izraz nosi konotaciju tajnosti i povjerljivosti. Nešto što se kaže sub rosa ne bi se smjelo ponavljati ili široko širiti, i moglo bi se smatrati “neslužbenim”. Veza između biti pod ružom i povjerljivosti seže u davna vremena.
U Egiptu su ruže bile povezane s bogom Horusom, kojeg su Grci i Rimljani povezivali s šutnjom zbog nesretnog pogrešnog prijevoda hijeroglifskog prikaza Horusa. Kao rezultat toga, Grci i Rimljani počeli su koristiti ružu kao simbol šutnje, s tajnim sastancima koji su se doslovno održavali pod ružom kako bi podsjetili prisutne da se od njih očekivalo da šute o događajima sastanka.
Rimljani su također slikali ruže na krovovima svojih banketnih dvorana, kao podsjetnik gostima da šute o događajima na domjencima, te da se ne smiju ponavljati komentari “sub vino”, pod utjecajem vina. Širenje informacija izrečenih tijekom sub rosa događaja ili razgovora smatralo bi se krajnje nerazumnim političkim i društvenim potezom, da je ogovarač uhvaćen.
Tradicija prikazivanja ruža na prostorima namijenjenim privatnosti i tišini traje. Mnoge ispovjedaonice, na primjer, imaju motive ruža kako bi podsjetile one u ispovjedaonici da je razgovor sub rosa, a motivi ruža mogu se vidjeti i u nekim privatnim sobama u dvoranama.
U srednjovjekovnom dobu postojao je koncept sub rosa sastanka ili razgovora, a ruže su bile obješene u privatnim odajama i dvoranama za sastanke kako bi podsjetile prisutne da je privatnost ključna. Općenito, činjenica da je razgovor bio sub rosa ne bi bila navedena, jer se očekivalo da ljudi znaju da sjedenje pod ružom predstavlja ugovornu obvezu šutnje.
U moderno doba ljudi mogu navesti da je razgovor “sub rosa” kako bi se osiguralo da sudionici shvate da je namijenjen za privatnost, a izraz se također koristi kao eufemizam za tajne operacije.