Uređaj sudnjeg dana je nešto što teoretski ima potencijal uništiti svijet ili barem stati na kraj ljudskom životu kakav je trenutno poznat. Koncept uređaja sudnjeg dana počeo je ulaziti u popularnu maštu u 20. stoljeću, kada je značajan napredak u znanosti naveo ljude da shvate da bi takav uređaj bio moguć. Brojni znanstveni izumi, od nuklearnih bombi do Velikog hadronskog sudarača u CERN-u u Švicarskoj, optuženi su kao uređaj sudnjeg dana, u argumentima s različitim stupnjevima valjanosti.
Ovaj izraz upućuje na koncept “sudnjeg dana” kao na katastrofalni događaj koji iz temelja preoblikuje Zemlju. Neke religijske vjere uključuju koncept sudnjeg dana u svoje sustave vjerovanja, a ljudi su također teoretizirali da bi sudnji dan mogao biti uzrokovan prirodnim uzrocima, kao što je katastrofalni sudar meteora. Ideja o znanstvenom sudnjem danu bila je popularna tema u apokaliptičnoj fikciji, često s ciljem zastrašivanja čitatelja konceptima s granica znanosti.
Atomska bomba tretirana je kao naprava za sudnji dan kada je prvi put javno korištena, a ljudi su se bojali da bi rašireni razvoj i korištenje atomskih bombi mogli dovesti do situacije sudnjeg dana. To je zapravo bio temeljni argument koji stoji iza koncepta uzajamno osiguranog uništenja, u kojem nacije gomilaju nuklearno oružje uz razumijevanje da bi puštanje nuklearnog oružja s jedne strane rezultiralo nuklearnim ratom punog razmjera koji bi vjerojatno završio tek nakon što obje strane bio uništen.
Osim namjerno izrađenih uređaja za sudnji dan, neki ljudi su izrazili zabrinutost zbog slučajno stvorenih uređaja za sudnji dan. Znanstvenih eksperimenata osmišljenih da rekreiraju uvjete na početku svemira, na primjer, bojali su se članovi javnosti koji su mislili da bi ti eksperimenti mogli izazvati lančanu reakciju koja bi uništila Zemlju. Iz istog razloga strahovali su i od pokušaja stvaranja replika crnih rupa u malim razmjerima u laboratoriju.
Koncept uređaja sudnjeg dana igrao je glavnu ulogu u mnogim djelima apokaliptične fikcije, zajedno s filmovima i televizijskim emisijama. U filmovima Dr. Strangelove (1964.) i Kiss Me Deadly (1955.) poznato je da je atomsko oružje ključni dio njihovih zapleta, na primjer. Pisci i filmaši često se igraju s uređajem sudnjeg dana kao ciljem stvaranja djela s otrežnjujućom lekcijom o opasnoj strani znanstvenog napretka.