Konjunktivno raspoloženje je glagolski oblik koji se koristi za izražavanje sumnje ili nesigurnosti u izjavi. Kada netko kaže nešto što je sumnjivo ili za što se jasno zna da je lažno, konjunktivno raspoloženje mijenja oblik glagola kako bi izrazio taj osjećaj. Drugi put kada se koristi subjunktivno raspoloženje je da se prenese da govornik izjavljuje nešto što je želja, nada ili neizvjesnog ishoda. Ovaj je glagol u takvim okolnostima drugačiji od glagola koji bi se koristio u indikativnom raspoloženju, čak i ako je ostatak rečenice deklarativni iskaz.
Uvjetne rečenice ili iskazi najčešća su i najprepoznatljivija upotreba konjunktivnog načina. Izraz koji počinje s if, a zatim navodi uvjet koji je ili nesiguran ili poznat kao lažan, trebao bi sadržavati glagol u konjunktivnom načinu. Na primjer, netko bi mogao reći: “Da sam bogat, bio bih” što ukazuje na stanje za koje se zna da je lažno i ideju koja ovisi o tom stanju. Glagol “bili” je sadašnji oblik konjunktiva glagola “biti”.
Izražavanje želje ili nade, ili izjava o ishodu koji je neizvjestan također zahtijeva upotrebu subjunktivnog načina. Izraz “želim” obično je praćen drugom frazom koja još nije istinita ili se možda neće dogoditi. Ta se nesigurnost izražava korištenjem glagolskog oblika konjunktiva.
Promjena oblika glagola na ovaj način može se činiti gramatički netočnim jer koristi ono što je obično prošlo vrijeme glagola u rečenici sadašnjeg vremena. Za većinu izvornih govornika promjena oblika jednostavno zvuči ispravno. Tek kada netko prestane razmišljati o tome ili objasniti nekom drugom, mnogi izvorni govornici uopće će primijetiti razliku. S druge strane, ljudi koji su novi u jeziku ponekad mogu smatrati da je subjunktivno raspoloženje prilično zbunjujuće, osobito kada ga čuju prvi put.
Međutim, postoje slučajevi kada se čini da glagol nije promijenjen zbog načina na koji je određeni glagol konjugiran za određeni subjekt. Primjer za to bi bilo reći “ti si” u usporedbi s izgovorom “ona je bila” kada se izražava želja ili nada. Dodavanje “želim” na početak bilo kojeg izraza čini ga ispravnim u konjunktivu, ali izraz “ona je bila” sama po sebi zvuči mnogo neugodnije jer se toliko razlikuje od toga kako su taj određeni subjekt i taj određeni oblik glagola obično koriste zajedno.