Zavisna rečenica je dio gramatičke rečenice koji sadrži i glagol i subjekt, ali ne prenosi cjelovitu misao. Dok je nezavisna klauzula dovoljna za samostalnu izradu rečenice, zavisne rečenice moraju biti povezane s nezavisnim klauzulama kako bi se formirale rečenice. Nazivaju se i podređenim rečenicama, često počinju riječima kao što su prijedlozi koji ukazuju na njihovu ovisnost o drugim elementima u rečenici. Kada se pravilno koriste, zavisne rečenice su korisne za različite duljine rečenice i stila pisanja.
Često ova vrsta klauzule sadrži oznaku na početku, kao što su “nakon”, “iako”, “prije”, “osim” i “do”. Ove oznake su često prijedlozi, ali ne uvijek, i čine klauzulu ovisnom o drugoj misli koja je dovršava. Na primjer, klauzula “Kad sunce zađe nad gradom u večernjim satima” zahtijeva više informacija kako bi se odgovorilo što se događa kada se ovaj događaj dogodi. Nezavisna klauzula se obično može pretvoriti u zavisnu klauzulu dodavanjem jedne od ovih oznaka na njezin početak.
U pravilu, zavisne rečenice moraju biti povezane s nezavisnim rečenicama kako bi se pretvorile u cjelovite rečenice, što se može postići na različite načine. Pisac može upotrijebiti zarez da to učini, na primjer: “Kad sunce zađe nad gradom uvečer, sjene se pojavljuju na pločniku.” Također, pisci mogu koristiti zarez iza kojeg slijedi koordinacijski veznik, kao što su “i”, “ali”, “za”, “ili”, “ni”, “tako” ili “još”. Primjer ove vrste veze bi bio: “Htio je izaći van, ali bilo je prehladno”, gdje je druga rečenica zavisna klauzula. Zavisna klauzula također se može povezati pomoću točke-zareze i neovisne riječi za označavanje, kao što su “također”, “dalje”, “međutim” i “štoviše”.
Postoje mnoge pogreške koje pisci često čine kada se odnose na zavisne rečenice u rečenici. Jedan od najčešćih je rečenični fragment, u kojem je ova klauzula pogrešno napisana kao potpuna rečenica, na primjer: “Zato što je vani bilo prehladno.” Druga česta pogreška je spajanje zareza, u kojem su dvije nezavisne rečenice odvojene zarezom kada je neophodna zavisna klauzula. Na primjer, rečenica “Htio je van, bilo je prehladno” sadrži dvije nezavisne rečenice. Umetanje “ali” iza zareza čini drugu zavisnu klauzu i dovršava misao na način koji je gramatički ispravan.