Mala rečenica je dio rečenice koja često ima subjekt i predikat, ali može nedostajati glagol ili uključuje glagol bez vremena. To se može vidjeti u rečenici poput “Porota je proglasila čovjeka krivim”, kao dio “čovjek je kriv”. U ovoj rečenici glavna rečenica ima subjekt “porota” i predikat koji uključuje glagol “pronađen” i malu klauzulu “čovjek kriv”. U ovom odjeljku nema glagola, iako se može smatrati da uključuje i implicitni glagol u obliku “biti” budući da se može prepisati kao “čovjek koji je kriv”.
Na mnogo načina, mala rečenica funkcionira kao podređena, ali nedostatak glagola ili vremena često je odvaja od drugih vrsta. Klauzula je u osnovi glavna jedinica rečenice ili potpune misli, koja se sastoji od subjekta i predikata. U rečenici poput “Čovjek je bacio loptu” postoji subjekt “Čovjek”, a predikat se sastoji od ostatka rečenice. Cijela ova rečenica je jedna klauzula, iako brojne riječi i fraze čine predikat i subjekt.
Rečenice se također mogu sastojati od više rečenica, koje često zahtijevaju upotrebu veznika ili drugih spojnika kako bi se spojile. Rečenica može imati glavnu i podređenu rečenicu, kao što je “Čovjek je bacio loptu, koju je uhvatio pas”. U ovoj rečenici glavna rečenica je ista kao u prethodnom primjeru, ali je dodana podređena koja se oslanja na glavnu za puno značenje. Podređena rečenica “koje je pas uhvatio” sama je po sebi besmislena, budući da na mjestu subjekta djeluje podređeni veznik “koji”. U ovom slučaju predmet je zapravo “lopta”.
Mala rečenica se obično koristi na sličan način, jer često djeluje kao podređena unutar rečenice. U rečenici “Porota je čovjeka proglasila krivim” nalazi se jednostavan subjekt koji se sastoji od “Porota”, a predikat uključuje glagol “pronađen”. Ostatak predikata uključuje malu klauzulu “čovjek kriv”, koja ima subjekt i predikat, ali ne i glagol.
Svaka mala klauzula može se smatrati zasebnim dijelom rečenice, iako se često oslanja na drugi dio za puno značenje. Subjekt ovoga je “čovjek”, ali predikatu nedostaje ništa osim “kriv”. Postoji i implicirani glagol “biti” u kojem se mala klauzula može napisati kao “Čovjek je kriv” ili rečenica prepisana kao “Porota je utvrdila da je čovjek kriv”. Čak i pri ponovnom pisanju, ovaj dio ostaje mala klauzula jer glagol, iako se više ne podrazumijeva, nema vremena.