Esej o analizi likova je pisani rad u kojem netko analizira i piše o liku u određenoj priči. Ovaj se esej često piše kao razredni zadatak, iako može biti i dio kritičkog pregleda ili analize pisanog rada. Osnovna svrha ove vrste eseja je razmotriti i analizirati lik unutar priče kako bi bolje razumjeli njegovu ili njezinu prirodu i svrhu. Ova vrsta eseja treba koristiti različite aspekte karakterizacije koje je predstavio pripovjedač kako bi otkrio informacije o tom liku.
Kada netko napiše esej o analizi likova, cilj mu je dati čitatelju bolje razumijevanje određenog lika u pisanom djelu i kako on ili ona funkcionira u tom djelu. Iako se u takav esej može uključiti više likova, obično se radi usporedbe dva glavna lika ili da se usredotoči samo na jedan lik. Manji likovi možda neće biti dovoljno važni ili predstavljeni u priči da bi opravdali potpunu analizu, iako to uvelike ovisi o prirodi priče i njezinih likova.
Iako se za ovaj esej mogu koristiti različiti formati, on često uključuje pregled lika i kako se on ili ona uklapa u priču. Obično počinje osnovnom analizom lika, pokazujući da pisac razumije koju vrstu lika analizira. To može uključivati oznake poput “protagonist” i “antagonist”, kao i specifičnije vrste likova kao što su folije, dinamički i statični likovi, pa čak i razne arhetipove uobičajene za priče. Nakon što se uspostavi cjelokupni lik, tada analiza obično istražuje koliko je taj lik važan za priču i njezin sukob.
Esej o analizi likova obično uključuje primjere iz priče koji potkrepljuju tvrdnje iznesene u njemu, bilo kroz izravnu ili neizravnu karakterizaciju. Izravna karakterizacija odnosi se na specifične načine na koje pisac izravno opisuje svoje likove, dok se neizravna karakterizacija odnosi na primjere radnji ili dijaloga koje je lik napravio kako bi neizravno otkrio informacije o njemu ili njoj. Razumijevanje ovih tipova karakterizacije važno je za pisanje ove vrste analize, budući da se obje metode često koriste za otkrivanje informacija o likovima. Ovi se primjeri mogu koristiti za potporu tvrdnji ili argumenata iznesenih u njemu o liku i tome kako se on ili ona odnosi prema priči.