Osnovna razlika između prologa i epiloga je u tome što prolog dolazi prije ostatka priče, a epilog poslije. Ovo je tehnika koja se koristi u pisanju romana kako bi se čitatelju pružile dodatne informacije, teoretski kako bi se poboljšalo njihovo razumijevanje priče ili proširilo izvan vremenskih ograničenja navedenih u knjizi. Većina romana neće sadržavati ni prolog ni epilog; jedno ili drugo je češći, ali, naravno, nema pravila, a neki će pisci odlučiti uključiti oboje ako služi potrebama djela. Često će oni biti vrlo kratki i malo će se razlikovati po tonu od ostatka priče.
Prolog i epilog nešto su češći u klasičnoj književnosti nego u modernoj književnosti, iako neki suvremeni romani uključuju ove dodatne književne tehnike. Napisane su kako bi produžile priču i još više zainteresirale čitatelja. Neki pisci i urednici tvrde da prolog i epilog ne bi trebali biti potrebni ako je sama priča potpuna, dok drugi u njima ne vide nikakav problem. To je uvelike stvar osobnih i stilskih preferencija, kao i onoga što određeni izdavač traži.
Kao uvod u priču, prolog može jako dobro funkcionirati. Obično je kraće od stvarnog poglavlja i može biti samo stranica ili dvije. Često je namjera pružiti neku priču o događajima koji su se dogodili prije početka romana. Na primjer, ako je roman o obitelji, prolog bi mogao uključivati informacije o ljudima koji su prvi osnovali tu obitelj ili gdje su se prvi put nastanili. Ove informacije mogu biti uključene u prolog ako će kasnije biti relevantne za priču. Zapravo, ako autor odvoji vrijeme da napiše prolog, sigurno je pretpostaviti da će ta informacija biti važna.
Epilog pruža informacije o događajima koji su se zbili nakon završetka priče, ponekad godinama kasnije. Može detaljno opisati što se dogodilo određenim likovima; na primjer, ako su bili djeca u knjizi, a sada su odrasli i doživjeli dodatne značajne događaje. Može poslužiti i kao teaser za nastavak. Često će ih autor koji piše prolog i epilog, ili jedno ili drugo, napisati nešto drugačijim tonom od ostatka priče; na primjer, kao da se obraća izravno čitatelju. To pomaže odvojiti prolog ili epilog od ostatka priče i učiniti ga zanimljivijim.