Konjunktivni prilog je prijelazna riječ koja se koristi za spajanje dviju nezavisnih rečenica. Postoji mnogo vezničkih priloga, a značenje dviju nezavisnih rečenica i njihov međusobni odnos pomažu u određivanju koji se veznički prilog može koristiti. Konjunktivni prilog, kao i većina priloga, može se pojaviti u različitim dijelovima rečenice, ali interpunkcija za spajanje dviju nezavisnih rečenica ostaje ista.
Nezavisne rečenice često mogu funkcionirati kao rečenice, jer imaju subjekt i glagol i izražavaju cjelovitu ideju. Primjeri konjunktivnih priloga uključuju riječi “stoga”, “posljedično”, “međutim”, “ipak” i “štoviše”. Ove riječi omogućuju piscu ili govorniku da prijeđe s jedne ideje na drugu dok uspostavlja odnos između dvije ideje.
Upotreba ispravnog vezničkog priloga ovisi o odnosu dviju rečenica ili ideja koje se izražavaju. “Stoga” i “posljedično” obično znače nešto poput “kao rezultat prethodnog”. Na primjer, “Maryann ima intenzivan strah od plavih tanjura za večeru; stoga ona odbija večerati vani, a da prije toga njezini prijatelji ne utvrde boju posuđa u restoranu.” Riječ “shodno tome” mogla bi se zamijeniti riječju “dakle” u ovoj rečenici.
Kada se koriste kao konjunktivni prilozi, “međutim” i “ipak” obično izražavaju kontrast u idejama. Na primjer, “Maryannine fobije često iskušavaju strpljenje njezinih prijatelja; međutim, ona je sretna što ima odane prijatelje kojima ne smeta njezina ekscentričnost.” I “ipak” i “ipak” se mogu koristiti u ovoj rečenici, iako se konotacija ili emocionalne asocijacije svake riječi neznatno razlikuju. Riječ “međutim” zvuči bezazlenije i usredsređenije, dok “ipak” izražava tračak ogorčenja.
Riječ “štoviše” koristi se za pružanje dodatnih informacija. “Maryannin strah od plavih tanjura nije veliki problem u njezinu svakodnevnom životu; štoviše, njezina odbojnost prema bež šalicama za kavu doista je problematična, pogotovo jer radi u lokalnoj zalogajnici.” U ovoj rečenici riječ “štoviše” može se zamijeniti s “u svakom slučaju” ili “bilo kako”.
Pravila gramatike nalažu da se za spajanje dviju neovisnih rečenica uvijek treba koristiti točka-zarez, a zarez neće biti dovoljan. Sljedeća rečenica netočno je interpunktirana: “Maryanne je odlučila raditi u restoranu kako bi se suočila sa svojom fobijom, no ipak drhti kad mušteriji toči šalicu kave.” Iza riječi “izravno” treba staviti točku i zarez, a ne zarez. To vrijedi čak i kada se vezni prilog pojavljuje u drugom dijelu rečenice: “Maryanne je odlučila raditi u restoranu kako bi se suočila sa svojom fobijom; ipak drhti kad mušteriji toči šalicu kave.”