Bestijarij je vrsta knjige, uobičajena u srednjem vijeku, koja katalogizira životinje. Srednjovjekovni bestijariji obično su uključivali i stvarna i mitološka bića, uključujući prirodnu povijest, kriptozoologiju i legendu. Biljke i minerali također su ponekad bili uključeni u bestijarije.
Tipični bestijarski zapis uključuje crtež životinje, opis njezinih atributa i navika te srodnu moralnu pouku za čitatelje. Simboličke asocijacije raznih životinja predstavljenih u bestijarijima sastavni su dio kulturne simbolike na Zapadu. Na primjer, čak i danas mnogi ljudi su internalizirali simboliku lava koji označava hrabrost ili magarca zbog tvrdoglavosti.
Iako su srednjovjekovni primjeri najpoznatiji, bestijarij se prvi put pojavio u ranokršćansko doba u Grčkoj. Fiziolog, napisan anonimno u Grčkoj u 2. stoljeću, povezao je klasično grčko učenje o prirodnoj povijesti i kršćanske moralne lekcije. Osnove žanra bestijarija, kao što su pelikan koji kida svoje grudi da nahrani svoje mlade i feniks koji se diže iz vlastite pogrebne lomače, prvi put su se pojavili u Physiologusu.
Ostale rane primjere bestijarija sastavili su sveti Ambrozije i sveti Izidor Seviljski. Dva od najpoznatijih bestijarija srednjovjekovnog doba su Aberdeenski bestijarij i Ashmole bestijarij, oba datiraju iz oko 12. stoljeća. Mnogi rani i srednjovjekovni bestijariji čuvaju se u knjižnicama i muzejima, a neki su izloženi javnosti. Često uključuju zapanjujuće ilustracije ili osvjetljenje.
Ideja o bestijariju preživjela je i kroz srednjovjekovno doba, a često se mogu pronaći i moderni primjeri. Francuski ilustrator Henri de Toulouse-Lautrec i argentinski autor Jorge Luis Borges dva su novija autora bestijarija. Referentni bestijariji često su dostupni za fantastične igre kao što su Dungeons and Dragons. Ako vas zanima kako je izgledao srednjovjekovni bestijarij, na bestiary.ca postoji zanimljiva, interaktivna web stranica koja sadrži materijale iz raznih srednjovjekovnih izvora.