Razdoblje šutnje je teorija koja kaže da svatko tko pokušava naučiti novi jezik mora proći kroz razdoblje šutnje u kojem se on ili ona figurativno povlači pokušavajući shvatiti sve što je naučio o jeziku. Ovo je razdoblje za razumijevanje nakon usvajanja materijala koji se odnosi na novi jezik. Ideja je da će osoba koja uči novi jezik koristiti razdoblje tišine da shvati kako probaviti sve što je naučila prije nego što pokuša govoriti jezik.
Ponekad je tiho razdoblje namjerni pokušaj učenika koji uči novi jezik da zastane prije nego što usmeni skok u novi jezik. To može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci ovisno o okolnostima. Na primjer, novi imigrant u neku zemlju može iskoristiti vrijeme da pokuša naučiti novi jezik što je više moguće prije nego što pokuša komunicirati na tom jeziku. Takva osoba može sebi nametnuti razdoblje šutnje dok nastoji ovladati jezikom.
S druge strane, neki ljudi nerado doživljavaju razdoblje tišine u potrazi za učenjem novog jezika. Ovo razdoblje možda nije namjerno, već je prije rezultat sramežljivosti ili nespremnosti da se osramote ne govoreći jezik pravilno. Drugi čimbenik koji bi mogao utjecati na početak i trajanje tihog razdoblja je osobnost osobe koja uči novi jezik. Netko tko je prirodno rezerviran možda će imati teže vrijeme pokušavati izraziti riječi na novom jeziku nego netko tko je otvoreniji.
Izvorno ili kulturno porijeklo osobe koja uči novi jezik također igra važnu ulogu jer neke kulture mogu usaditi neke načine ponašanja koji mogu utjecati na duljinu razdoblja tišine. Primjer je kultura u kojoj se od djevojaka očekuje da budu pokorne i manje otvorene ili samouvjerene od muškaraca. Takva djevojka može teško prevladati takvu kulturnu barijeru, čak i u novoj zemlji. Možda će joj trebati više vremena od druge žene iz zemlje u kojoj je ravnopravnost spolova norma. Čak i mala djeca prolaze kroz period tišine kada uče novi jezik. Djeca koja uče novi jezik koriste vrijeme za obradu jezika u svojim mislima prije nego što ga mogu govoriti.