Sve priče imaju početak, sredinu i kraj. Autor pripovijetke, međutim, ne mora pisati te elemente upravo tim redoslijedom. U nelinearnom narativu, autor svojim čitateljima kronološkim redoslijedom predstavlja događaje priče kako bi postigao određeni umjetnički učinak.
Pisci mogu stvoriti nelinearnu pripovijest odabirom određenog redoslijeda u kojem će otkriti epizode radnje ili dopuštajući čitateljima da sami odaberu svoje putove kroz priču. Posljednja vrsta priče čitatelje često započne na prvoj stranici, ali na kraju svakog odjeljka bit će im dat izbor između različitih mogućih radnji. Svaki izbor imat će odgovarajući broj stranice na koju čitatelj mora okrenuti kako bi nastavio naraciju na svom odabranom putu. Na taj način jedna knjiga može sadržavati nekoliko mogućih priča. Web stranice i elektronički mediji za čitanje proširili su ovaj stil pripovijedanja hipertekstnom fikcijom, u kojoj veze olakšavaju navigaciju kroz priču. Elektronički format također omogućuje više mogućih sadržaja nego što bi moglo stati u knjigu tradicionalne veličine.
Nelinearni narativ koji ima samo jednu priču može koristiti brojne tehnike za predstavljanje događaja iz različitih trenutaka u vremenu. Uobičajeni je flashback, u kojem se likovi prisjećaju događaja iz prošlosti. Flashbackovi obično predstavljaju dodatne informacije koje pomažu objasniti trenutnu motivaciju lika i smjer priče. Oni mogu imati različite oblike, kao što su razgovori, lik koji se prisjeća događaja iz svoje prošlosti ili snovi. Kada autori zadrže, a zatim otkrivaju informacije kroz flashbackove, mogu promijeniti način na koji čitatelji percipiraju različite likove i događaje unutar priče.
Flashbackovi općenito jasno daju do znanja čitatelju da su napustili prethodni vremenski okvir priče i otkrivaju prošlost lika. Autori eksperimentalnih oblika nelinearnih narativa mogu koristiti više nepovezanih stilova, u kojima čitatelj prelazi u drugi dio kronologije priče bez eksplicitnog upozorenja. Na primjer, jedan dio može završiti, a čitatelj se odjednom može naći kako čita o likovima i događajima u dalekoj prošlosti ili dalekoj budućnosti. Iako to u početku može biti neugodno, kako priča napreduje, čitatelj obično počinje lakše identificirati koji dio priče čita nakon svakog prijelaza.
Drugi uobičajeni format za nelinearnu priču je okvirna priča. Oni su kružne prirode, pri čemu čitatelj počinje u jednoj točki, a zatim joj se vraća na kraju priče. Početak, koji se naziva okvir, često je kronološki kraj priče, s kojeg autor čitatelja vraća u prošlost. Većina ove vrste pripovijesti obično je usredotočena na to kako je lik došao do mjesta gdje je bio na početku. Ovakva priča obično završava povratkom u okvir, gdje autor obično koristi čitateljevo potpuno razumijevanje prošlosti lika kako bi zadnjim riječima pripovijesti stvorio emocionalnu dirljivost.