Različite upotrebe metafora su izazivanje određenih slika i osjećaja, slanje implicirane poruke i predstavljanje stvari ili ideja. Pisci svih vrsta uvijek su koristili metafore kako bi dodali značenje svom pisanju koje nadilazi samu pisanu riječ. Glazbenici, političari i drugi javni govornici također koriste metafore kako bi poboljšali značenje svojih riječi i često ih koriste za stvaranje slike. Metafore su također važan dio svakodnevnog života jer se ljudi oslanjaju na metafore kako bi opisali i osmislili svijet oko sebe.
Otkad postoje književnost i poezija, pisci su koristili metafore kako bi slikali svoje čitatelje. Ova upotreba metafora izaziva emocije kod čitatelja i stvara sliku koja nadilazi doslovno značenje riječi. Na primjer, čovjek opisan kao pas donosi sasvim drugačiju sliku od one opisane kao bika. Kada se razmatra upotreba metafora, pisana riječ vjerojatno je ono na što većina ljudi prvo pomisli, budući da su pjesnici i autori dobro poznati po korištenju šarenih metafora kako bi stvorili scenu za svoje čitatelje.
Jedna od suptilnijih upotreba metafora je slanje implicirane poruke ili stvaranje persone korištenjem riječi. To je češće kod izgovorenih riječi kao što su kada političar vodi kampanju, javni govornik drži govor ili glazbenik pjeva pjesmu. Riječi koje ti ljudi odaberu u konačnici će poslati poruku svojoj publici. Primjer za to bi bio političar koji sebe naziva “rukom pravde” ili obećava “počistiti” grad. Isti princip se također koristi u marketingu i oglašavanju kako bi se izgradio imidž brenda koji će se ljudima odnositi i pamtiti.
U određenom smislu, sve su riječi metafore za objekte iz stvarnog života koje predstavljaju, a nekoliko upotreba metafora uključuje svakodnevni jezik koji većina ljudi uopće ne prepoznaje kao metafore. Mnoge uobičajene fraze i kolokvijalizmi zapravo su metafore koje su se često koristile za izražavanje ideje. Prisutnost tehnologije zahtijevala je upotrebu simboličkih metafora za stvari u cyber svijetu kako bi se činile relevantnijima široj javnosti. Primjeri za to su “mape” i “desktop” na osobnom računalu ili “košarica” u internetskoj trgovini. Dodjeljivanje nečega opipljivog nematerijalnoj ideji stavlja je u kontekst s kojim je lakše povezati se.