Aliterativni stih je oblik poezije napisan stilom vođen aliteracijom i brojem naglasaka unutar retka. Glavni element aliterativnog stiha je pjesnički način nazvan “aliteracija”, što je ponavljanje suglasničkih glasova u retku ili frazi. Ovo je u suprotnosti s poetskim stihom koji koristi shemu rime i obično uključuje broj slogova unutar svakog retka kao strukturu.
Na primjer, redak “svijetlo i lilting, dama je skočila na izbočinu” ima jasno ponavljanje glasova “l” na početku pet različitih riječi unutar njega; aliterativni stih često koristi slične obrasce, iako su strukturirani strože, kako bi se stvorila snažna organizacija unutar pjesme. Aliterativni stih se često koristio u drevnim anglosaksonskim spisima, uključujući djela iz 11. stoljeća, i uživao je u ponovnom porastu popularnosti od strane određenih srednjovjekovnih pjesnika. Klasični primjeri ovog stila poezije su Beowulf, jedno od najstarijih djela na engleskom jeziku, te Sir Gawain i Zeleni vitez
Mnoga pjesnička djela nastaju kao rimovani stih, u kojem je upotreba riječi i izraza koji se rimuju primarna struktura pjesme. U nečemu poput “Vidio sam žabu / skočio na psa / i zaprepastio se kad sam našao / to nije balvan”, struktura pjesme izgrađena je na jednostavnoj shemi rime. Svaki redak ove kratke pjesme, osim trećeg, završava riječju koja se rimuje. Time se stvara shema rime opisana kao “A, A, B, A” u kojoj se stihovi označeni “A” rimuju jedan s drugim.
Aliterativni stih, s druge strane, koristi aliteraciju između i unutar redaka kako bi stvorio strukturu i shemu u cijeloj pjesmi. Na primjer, niz redaka mogao bi biti napisan kao “Dama je skočila i pala na pod / njezin mač iz korica udario je svog neprijatelja.” U ovom primjeru, prvi red koristi ponovljeni zvuk “l” za aliteraciju, dok drugi redak sadrži zvukove “s”. Svaki red završava riječju koja ne nastavlja ovu shemu, ali između dva retka te su riječi aliterativne.
Ovo je jednostavan primjer kako se može sastaviti aliterativni stih, iako su drevna djela engleske i germanske poezije često uključivala složenije sheme. Naglasci su bili važni u tim pjesmama, budući da je naglašeni slog ispred samoglasnika u riječi bio zvuk koji se koristio u aliteraciji. Na taj način bi se mogle uključiti višesložne riječi, pri čemu aliteracija dolazi iz drugog sloga ako se radi o naglašenom glasu. Aliterativni stih se još uvijek može naći u nekim pjesmama, iako su sheme rime obično češće.