Uravnotežena pismenost je pristup obrazovanju koji ima za cilj ravnopravno promicanje vještina čitanja i pisanja. Njegov primarni cilj je pomoći učenicima da dosegnu osnovne razine vještina čitanja i pisanja. Također nastoji spriječiti nastavnike da guraju jedno na račun drugog. Uključuje različite tehnike poučavanja koje kombiniraju individualno učenje s grupnim i razrednim radom.
Pismenost znači biti sposoban razumjeti i replicirati napisanu riječ. Pismeni ljudi mogu replicirati napisanu riječ jer je razumiju, a ne zato što su jednostavno kopirali materijal. Pismenost u svijetu varira. Visoka pismenost povezana je s boljim izgledima za posao i integracijom u društvo.
Najosnovniji aspekti uravnotežene pismenosti pokrivaju slova, zvukove i riječi. Nakon što ih nauče, učenici proučavaju kako međusobno djeluju. Ključni element u ranom podučavanju je utisnuti ljubav prema čitanju i učenju u učenike u mladosti.
Četiri su glavna zadatka čitanja u uravnoteženoj pismenosti. To su zajedničko čitanje, čitanje naglas, vođeno čitanje i samostalno čitanje. Svi oni imaju za cilj izgraditi samopouzdanje učenika u čitanju, bilo samostalno ili u grupi. Cijelo vrijeme učitelj je pri ruci da pomogne i procijeni učenike.
Zajedničko čitanje usredotočuje se na uživanje u čitanju i pomaže manje samopouzdanima. To je zato što u uravnoteženoj pismenosti skupina čita zajedno, u zboru, ponavljajući za učiteljem ili dok učitelj pokazuje riječi na ploči, monitoru ili plakatu. Čitanje naglas je mjesto gdje učitelj, ili roditelj, ako je kod kuće, čita djetetu. Time se razvijaju ključne vještine slušanja. Obje tehnike mogu se nadopuniti pitanjima koja se tiču teksta i onoga što bi se moglo dogoditi sljedeće.
Vođeno čitanje je naprednija tehnika u kojoj su učenici podijeljeni u male skupine sličnih sposobnosti. Učitelj bira knjige za čitanje i vodi rasprave o predmetu. Samostalno čitanje omogućuje učeniku da sam odabere svoje knjige, a ocjenjivanje nastavnika nije obavezno.
Aktivnosti pisanja imaju sličnu prirodu kao i čitalačke aktivnosti. Zajedničko pisanje uključuje prepisivanje učenika s ploče ili pisanje onoga što učitelj kaže. Na interaktivnim radionicama pisanja i pisanja učenici odgovaraju na pitanja ili rade zajedno na pisanim radovima. U samostalnom pisanju učenici pišu o zadanim temama ili stilovima koje odabere učitelj, ali oni rade sami.
Učenici također uče u naprednijim aktivnostima o procesu pisanja. To uključuje učenje kako konceptualizirati, nacrtati, revidirati i uređivati tekstove. Kroz učenje procesa pisanja i kroz raznoliku prehranu aktivnosti pisanja, učiteljica stvara okruženje u kojem učenik može otkriti vlastiti jezik.
Različite aktivnosti koje se koriste u uravnoteženoj pismenosti pomažu u razvoju velikog broja vještina razumijevanja. To uključuje organizacijske vještine kao što su slijed i sažimanje. Također razvijaju analitičke vještine i vještine kritičkog mišljenja kao što su rješavanje problema, uspoređivanje i suprotstavljanje te kontekstualizacija. Učenici također uče razlikovati činjenice od fikcije.