Poliptoton je sintaktički događaj u kojem govornik ili pisac koristi istu riječ jezika u različitim oblicima unutar iste fraze ili rečenice. Ova vrsta jezičnog sredstva pruža zanimljiv kontrast različitih oblika iste riječi. Može se koristiti u pedagoškom smislu, za pjesnički učinak ili na druge različite načine.
Jedna upotreba poliptotona je u recitiranju glagola u njihovim različitim konjugacijama. Mnogi ljudi su upoznati s recitacijom glagolskih oblika od strane školaraca. Ovo je slučaj kada se ovo jezično sredstvo koristi u nastavne svrhe.
Uz njegovu upotrebu u kontrastnim oblicima glagola ili riječi za podučavanje, poliptoton također često koriste govornici za dramski ili poetski učinak. Postoji širok raspon primjera ove vrste sintakse. Poznati dramatičari koristili su ga za kontrast u dramama i pjesmama koje su i danas popularne.
Mnogi politički lideri također su koristili poliptoton u govorima. Korištenje ove vrste sintakse često služi za podcrtavanje određene riječi na koju govornik želi skrenuti pozornost. Na primjer, povijesni američki predsjednik John F. Kennedy, u svom inauguracijskom govoru 1961. godine, uključio je redak koji glasi: “Ne kao poziv u bitku, iako smo u borbi…” – ovdje, dvije riječi “bitka” i “u sukobu” predstavljaju dva oblika korijenske riječi “bitka”, što pomaže Kennedyju da podvuče ideju sukoba, velikog sukoba koji je iznimno relevantan za situaciju u kojoj se radi.
Slično sredstvo povezano s poliptotonom je još jedno jezično sredstvo nazvano antanaclasis, u kojem se identične riječi ponovno koriste više puta, ali s različitim značenjima, u istoj rečenici ili frazi. Ovdje je relevantan još jedan primjer inauguracijskog obraćanja američkog predsjednika. Franklin D. Roosevelt, u svom nastupnom govoru 1933., suočio se s ekonomskim pritiscima u Americi i rastućim neprijateljstvima u Drugom svjetskom ratu s ovom izjavom: “Jedino čega se moramo bojati je sam strah.” Prva upotreba riječi “strah” je glagol koji se odnosi na mnoge uplašene Amerikance, ali druga upotreba riječi “strah” je imenica, koja označava da su se strahovi tog vremena sami stvarali i da su se mogli pobijediti samopouzdanje i agresivno djelovanje.
Gornja rečenica učinkovito predstavlja ideju antanaclasis, gdje se ista riječ pojavljuje više puta s različitim značenjima. Iako bi neki mogli tvrditi da dvije upotrebe riječi “strah” predstavljaju različite oblike, nazivajući izjavu primjerom poliptotona, prema tehničkoj definiciji antanaclasis, izraz se najtočnije uklapa u ovu kategoriju. To je zato što su dvije riječi koje se koriste iste u pravopisu i izgovoru.