Periodična rečenica je jedan od načina građenja složenih rečenica. Njegovo opisno ime odnosi se na interpunkcijski znak – točku ili točku – koji označava kraj izjavne rečenice. Definirajuća karakteristika periodične rečenice je da njezina naglašena glavna točka dolazi na kraju.
Složena rečenica obično ima glavnu, takozvanu nezavisnu klauzulu i jednu ili više zavisnih rečenica ili fraza. Nositeljska zavisna rečenica može imati vlastitu imenicu subjekta i predikat glagola, a može sadržavati i riječ koja je povezuje s nezavisnom. Može, ali i ne mora biti odvojeno interpunkcijskim znakovima kao što je zarez: “Ptica se vinula uvis s vjetrom ispod krila dok je sunce grijalo zrak.”
Primjer rečenice iz prethodnog odlomka naziva se labava rečenica. To je jasno razumljiva izjava koja navodi glavnu poantu, nezavisnu klauzulu “Ptica se vinula uvis”, na početku rečenice. Ponekad se naziva kontinuiranim stilom zbog svog linearnog slijeda, ili tijeka misli. Labave rečenice koriste književnu tehniku zvanu parataksis, od grčke riječi “postaviti jedan pored drugog”. Mogu se smatrati suprotnim periodičnim rečenicama.
Hipotaksa znači “ispod rasporeda”, a periodična rečenica koristi ovu tehniku slaganja ili ugrađivanja hijerarhijskih, nejednakih jedinica književnih konstrukcija. Takva rečenica obično je dugačka, teško razumljiva i gramatički nepotpuna dok se sve konačno ne riješi sa završnom nezavisnom klauzulom. Izvorni primjer rečenice može se preformulirati na sljedeći način: “Dok je sunce grijalo zrak, s vjetrom pod krilima, ptica se vinula uvis.”
Glavna poanta rečenice dolazi na kraju. Rečenica se otvara klauzulom i frazom bez obavještavanja čitatelja na koga ili na što se odnose. Uz postupno odvijanje niza različito ponderiranih opisa, učinkovita je tehnika koja može obogatiti sliku, pobuditi znatiželju ili izložiti argument. Postoji estetika poezije u ovom načinu građenja rečenice — emocionalno stvaranje napetosti i oslobađanja. Djelomično zbog ove dodatne retorike, ali i zbog kulturne preferencije sažetosti pod utjecajem medija, periodične rečenice se ne susreću često.
Periodična rečenica može se konstruirati prekomjerno. Popularna među aristokracijom Engleske kasnih 1500-ih, književna tehnika nazvana eufizam koristila je uzastopne fraze s paralelnom konstrukcijom – jednake duljine, gramatike, zvukova i slogova. Periodična rečenica može se, međutim, također pretvoriti u suptilniju i uobičajeniju, ali učinkovitiju varijaciju uvođenjem dijela nezavisne klauzule na početku i zaključenjem ostatka glavne točke na kraju. “Ptica, s vjetrom pod krilima dok je sunce grijalo zrak, vinula se uvis.”