Što je esej za promatranje?

Promatrački esej je rad napisan nakon gledanja osobe, grupe ili događaja. Ovaj je esej obično napisan u prvom licu kao prikaz povijesnih događaja kojima je pisac svjedočio. Pruža detaljan opis događaja ili aktivnosti i trebao bi uključivati ​​detaljan prikaz teme, raspoloženja i krajolika. Duljina ovog eseja varira, ali obično ima 1,500 ili više riječi.

Promatrački eseji korišteni su tijekom povijesti u mnogim vrstama književnosti. To su priče koje pružaju prikaz događaja iz prve ruke. Mnogi novinari koriste format eseja promatranja za izvještavanje o dnevnim vijestima. To čitatelju pruža deskriptivni prikaz prizora, koji oživljava priču.

Esej za promatranje treba biti napisan u sadašnjem vremenu. Trebao bi dati pojedinosti o osjećajima koje je pisac osjetio dok je promatrao događaj. Ova ljudska iskustva čine esej razumljivijim i realističnijim.
Početni odlomak eseja za promatranje trebao bi postaviti scenu, temu i raspoloženje za rad. Ovaj bi paragraf trebao definirati što, gdje i kada za priču. To je prilika da čitatelja namamite očaravajućom scenografijom i radnjama koje privlače pozornost čitatelja.

Kritička kazališna recenzija primjer je eseja promatranja koji se temelji na filmu, predstavi ili kazališnoj predstavi. Ova recenzija je osmišljena da informira čitatelja o kvaliteti igre i karakteristikama emisije. Ova vrsta eseja osmišljena je kako bi oslikala opću atmosferu i doživljaje koje je publika osjetila tijekom predstave.

Priča koja je napisana glasom pripovjedača primjer je eseja promatranja. U ovoj vrsti pisanja u prvom licu, čitatelj postaje gledatelj priče, promatrajući događaje dok čita svaku riječ. To čini priču privlačnijom za čitanje jer se temelji na događajima kojima je svjedočio autor.

Esej za promatranje trebao bi uključivati ​​jasan, opisni jezik. Priča bi trebala uključivati ​​detalje o tome što je pisac osjećao dok je gledao događaj. To obično uključuje opise vremena, mirisa, temperature i boja koje se nalaze u svakoj sceni. Niti jedan detalj nije premali u eseju promatranja jer priču čini životnijom.