Em crtica je vrsta interpunkcije koja je po izgledu slična crtici i dobila je ime po duljini točke jednog em-a. Kao takav, ponekad se naziva M crtica ili M-pravilo, iako nije neuobičajeno da se naziva ovčetina. Em crtica označava prekid ili promjenu mišljenja govornika ili pripovjedača. Ova se crtica može koristiti kada druge slične vrste interpunkcije, kao što su zagrade, dvotočke i elipse, nisu prikladne. Ispravno oblikovanje em crtice uvelike ovisi o vodiču za stil i upotrebu kojeg pojedini urednik ili izdavač slijedi.
Em crtica je dobila ime po svojoj definiranoj duljini. Em crtica je duljina jedne em. U skladu sa specifikacijama veličine fonta, duljina jednog em-a izražava se u bodovima. Na primjer, em u tipu s 12 točaka širok je 12 točaka. Isto tako, em u tipu sa 16 točaka je širok 16 točaka.
Iako pisac, urednik ili izdavač općenito koristi em crticu za označavanje promjene ili prekida razmišljanja, postoji nekoliko drugih specifičnijih razloga. Na primjer, crtica se može koristiti za umetanje po strani unutar rečenice ili na kraju rečenice. Također se može koristiti za označavanje prekida u mislima ili govoru pripovjedača ili govornika. Ponekad se umjesto trotočke koristi em crtica, na primjer kada pripovjedač ili govor ne mogu nastaviti zbog emocionalnih razloga ili rastresenosti. Obično se ove crtice koriste kada upotreba zagrada, dvotočka ili druge vrste interpunkcije nije prikladna ili dovoljno jaka.
Slično većini vrsta interpunkcije, pravilno oblikovanje em crtice ovisi o autoritetu stila. I “The Chicago Manual of Style” i “The Oxford Guide to Style” navode da ove crtice trebaju biti zatvorene, što znači da nema razmaka s obje strane. Drugi vodiči za stil, kao što je “The New York Times Manual of Style and Usage”, pozivaju na otvoreni set, što znači da ima mjesta na svakoj strani instrumenta. Neki pisci preferiraju otvoreni skup nego zatvoreni, jer se crtica zatvorenog skupa čini predugačkom. Općenito, preferirani stil ovisit će o djelu pisanja, kao io tome gdje i od kojeg subjekta se objavljuje.