Egzistencijalni nihilizam je konceptualno jedinstveno filozofsko stajalište koje uključuje nekoliko primarnih elemenata povezanih s konvencijama dvadesetog stoljeća u društvenim znanostima. U svom najosnovnijem smislu, ovo gledište kombinira egzistencijalizam, koji se često opisuje kao svojevrsna filozofska dezorijentacija, s nihilizmom, koji se najlakše može opisati kao nedostatak sustava vjerovanja. Ova dva elementa se kombiniraju kako bi stvorili filozofiju koju mnogi smatraju pretjerano negativnom, ali koja na mnogo konkretnih načina odgovara europskoj i svjetskoj povijesti dvadesetog stoljeća. Kako egzistencijalni nihilizam nije isključiva oblast filozofa, on se također koristi u nekoj modernoj literaturi i od strane mnogih pojedinačnih intelektualaca kao način izražavanja u odnosu na svijet oko sebe.
Osnovni filozofski koncept egzistencijalizma uključuje pogled na svijet koji smatra da je definiranje “svrhe” društva i njegove povijesti apsurdno ili besmisleno. Neki bi ovu filozofiju mogli opisati kao teoriju postojanja bez smisla, otuda i termin egzistencijalni nihilizam. Neki su ga također povezivali s pojmom “tjeskoba”, koji, općenito, može ometati društvenu funkciju zbog svojih karakteristika koje dezorijentiraju ili ometaju.
Druga osnovna filozofija, nihilizam, konkretnije je opisana kao, jednostavno, nevjerovanje u ništa. To uključuje odbacivanje različitih društvenih običaja i običaja, kao i vjerskih uvjerenja, ostavljajući pojedinca s definiranim nedostatkom sustava orijentacijskih uvjerenja. Neki stručnjaci smatraju da je egzistencijalni nihilizam povezan s jednostavnim odbacivanjem domoljublja, religije i drugih ustaljenih ideja koje imaju tendenciju snažnog utjecaja ili pristranosti na ponašanje prosječnog građanina.
U cjelini, egzistencijalni nihilizam bi se mogao opisati kao kombinacija nedostatka svrhe i nedostatka vjere. Sam egzistencijalizam često ukazuje na neuspjeh poduzimanja određene radnje ili smjera zbog osjećaja besmislenosti. Akademik koji proučava filozofiju egzistencijalnog nihilizma mogao bi reći da on proizlazi iz “nečinjenja ništa” i “nevjerovanja u ništa”. Općenito se odnosi na povijesne, filozofske i društvene ikonoklaste koji su predlagali radikalne ideje o životu u društvu. Neki od tih pojedinaca stekli su veliku slavu, dok drugi nisu, ali mnogi povjesničari i drugi koji proučavaju tradicionalne filozofije zbrajaju velik dio filozofija koje su prakticirali ti pojedinci u opću kategoriju koja bi se mogla nazvati egzistencijalnim nihilizmom.