Suspenzija nevjerice, ili voljna suspenzija nevjere, važan je element u drami i pripovijedanju. Odnosi se na to da publika postaje emocionalno uložena u priču unatoč njihovom sigurnom saznanju da se to zapravo ne događa. Zapravo, publika implicitno pristaje pretvarati se da je stvarnost priče jedina stvarnost. Kako bi postigao ovaj učinak, pripovjedač mora stvoriti uvjerljive likove i zahvatljive zaplete. Cjelokupna priča može biti fantastična ili čak nemoguća, ali sve dok ostane zabavna i interno dosljedna, publika će je željno prihvatiti kao uvjerljivu.
Pripovijedanje zahtijeva određenu licencu od svoje publike. Koliko god mediji realistično prikazivali priču, svi osim najmanje djece znaju da je to kreativno djelo. Angažiranje mašte zahtijeva svjesnu odluku publike da zanemari uobičajeni skepticizam racionalnog uma. Pjesnik Samuel Taylor Coleridge 1817. skovao je izraz “spremna suspenzija nevjere” kako bi opisao ovaj fenomen. Iako se može činiti očitim, uspješno stvaranje umjetnosti i zabave ovisi o njenom postojanju.
U kritici se izraz često koristi negativno. Kako je suspenzija nevjerice osnovni koncept koje sve priče moraju postići, kritičari ponekad optužuju pisca ili filmaša da u tome nisu uspjeli. To obično znači da je priča bila apsurdna, proturječna sama sebi ili da je imala likove koji rade stvari koje stvarni ljudi vjerojatno ne bi učinili. Čak i ako likovi imaju nemoguće sposobnosti ili žive u nemogućem svijetu, ipak bi se trebali ponašati realno. To omogućuje publici da suosjeća s njima, što je još jedan bitan element dobrog pripovijedanja.
Također vrijedi i suprotan princip. Suspenzija nevjerice je lakša ako je priča vrlo zabavna. Serija filmova Ratovi zvijezda i James Bond, da spomenemo samo dva primjera, poznata je po tome što naglašava zabavne, blještave efekte umjesto realističnih detalja. Svakog desetljeća brojni filmovi postižu status blockbustera impresionirajući publiku vrhunskim specijalnim efektima. Realistični efekti omogućuju publici diljem svijeta da rado prihvate fantastične priče. Međutim, profesionalni kritičari, koji rutinski gledaju mnoge takve filmove, možda neće tako brzo obustaviti svoju nevjericu.
Unutarnja dosljednost je još jedan važan aspekt za suspenziju nevjerice. Iako priča može biti puna fantastičnih pojava, mora se poštivati pravila koja su utvrđena u samoj priči. Na primjer, mrtvi likovi se ne mogu vratiti u život, osim ako je priča prethodno utvrdila kako je to moguće. Prekomjerna uporaba takvih nerealnih sredstava, osobito u stripovima i filmovima, postala je toliko uobičajena da su mnogi u opasnosti da postanu klišeji. Nedosljedne ili nerealne naprave zapleta mogu cjelokupnu priču učiniti nevjerojatnom; za modernu publiku suspenzija nevjerice može biti krhka stvar.