Paragoga je dodavanje slova ili sloga na kraj riječi. Riječ dolazi od grčkog para, što znači izvan, i goge, što znači nošenje. Ovaj se izraz općenito primjenjuje na razne vrste dodataka samoglasnika ili suglasnika koji nisu pravi sufiksi, već općenito ukrasni dodaci koji imaju za cilj da dodaju naglasak, ali koji ne mijenjaju uobičajeno značenje riječi.
Neki stručnjaci objašnjavaju određene vrste paragoge kao promjene riječi zbog “nativizacije”. Neke od tih promjena događaju se u prevođenju riječi između različitih jezika. Riječ koja završava jednostavnim suglasnikom u jednom jeziku može dobiti dodatni samoglasnik u drugim jezicima, ponekad za označavanje roda, dodavanje naglaska ili jednostavno usklađivanje konstrukcije riječi s postojećim leksikonom.
Drugi stručnjaci definiraju paragogu kao specifičnu vrstu metaplazme. Ova riječ općenito se odnosi na izmjene riječi. U nekim definicijama te su promjene napravljene kako bi se riječ bolje uklopila u tok određenog jezika. U nekim slučajevima, paragogija može pomoći da se riječ uklopi u metar pjesme ili druge književne konstrukcije. U drugim slučajevima, paragoga bi mogla biti izvor za to da riječi zvuče ispravno na jeziku koji ima specifične oblike samoglasnika i suglasnika. Ove vrste općih promjena riječi primjer su kako je jezik dinamičan i mijenja se tijekom vremena, pri čemu uobičajena upotreba obično određuje ispravnost unutar jezične zajednice, bez obzira na tehničku gramatiku i pravila.
Jedan primjer paragoge u engleskom jeziku je tendencija dodavanja dodatnih suglasnika riječima. Na primjer, dodavanje slova riječi “među” za rezultirajuću riječ “među” ne mijenja uvelike značenje te riječi. Pomaže da se riječ prilagodi specifičnom leksičkom i jezičnom stilu. Pjesnici i pisci proizveli su mnoge druge primjere ove vrste promjene riječi, uglavnom u svrhu boljeg zvučanja jezika ili inoviranja izgovorene riječi kako bi se privukla određenoj publici.
Promatranje različitih vrsta paragoge pomaže lingvističkim stručnjacima da razumiju kako se jezik koristi u određenom razdoblju ili društvenom kontekstu. Ove promjene, bilo da su ukrasne ili funkcionalne, otkrivaju više o tome kako se dinamika jezika mijenja tijekom vremena. Učenje o tim promjenama također može koristiti pjesnicima i piscima kao umjetnicima.