U grčkoj mitologiji Pandora zauzima važno mjesto u priči o Prometeju i njegovom prkosu Zeusu. Prometej je Titan, jedan od sinova titana Japeta i nimfe Klimene. Ovisno o verziji priče, Prometej je ili mentor čovječanstva ili i njegov tvorac, zajedno sa svojim bratom Epimetejem.
U svakom slučaju, u početku je čovječanstvo bilo doslovno “čovječanstvo”. Odnosno, bila je sastavljena u potpunosti od muškaraca. A Prometej je bio njihov prvak, radeći u njihovo ime protiv Zeusove dominacije. Njegov prvi čin za čovječanstvo bio je prevariti Zeusa da odabere manje vrijedan dio vola – izbor koji je napravljen jednom, ali je trajao zauvijek. Kao odmazdu, Zeus je uskratio znanje o paljenju vatre od čovječanstva.
Prometej nije bio zadovoljan ovom odlukom i ukrao je vatru da bi je dao čovjeku – ili ju je sakrio u stabljiku komorača dok ju je donio s neba na Zemlju, ili ju je ukrao iz kovačnice boga Hefesta, ovisno o verziji koju čitate. Tada je Prometej počeo poučavati čovječanstvo kako da rade sve vrste stvari. I upravo u ovom trenutku u priču ulazi Pandora, s najvećim detaljima koje je Heziod dao u Radovima i danima.
Zeus je bio bijesan i skovao pametnu osvetu kako bi uništio čovječanstvo. Hefest je napravio Pandoru, prvu ženu, od gline. Atena ju je oživjela, a bogovi su joj dali darove kako bi je učinili neodoljivo privlačnom. Atena poučava svoje zanate, Hermes joj daje govor i lukavstvo, a Afrodita joj daje milost. I nazvana je Pandora, što znači “svedajuća”.
Zeus je naoružao Pandoru zapečaćenom posudom koja je sadržavala svako moguće zlo i zlo koje bi moglo ophrvati ljude. Znajući da je Prometej previše pametan da bi imao ikakve veze s Pandorom, Zeus ju je poslao Epimeteju. I unatoč Prometejevom upozorenju da nikada ne smije prihvatiti nikakav dar od Zeusa, Epimetej je dočekao Pandoru. A onda je Pandora otvorila staklenku.
Izlile su se bolesti, poteškoće i bijeda, a u posudi nije ostalo ništa osim nade. A, prema Heziodu, moral priče o Pandori je da nema bijega od Zeusove volje.