Što znači “ići na banane”?

Svatko kad-tad ode na bananu i svi, od najmlađe djece do najstarijih, znaju što to znači. Ova činjenica ne bi se činila toliko čudnom osim što je izraz praktički tek rođena beba u čudesnom svijetu idiomatskih izraza. Mnogi su izrazi toliko stari da lingvisti ne mogu sa sigurnošću reći čak ni u kojem su stoljeću skovani, ali šačica drugih, uključujući i “going bananas”, ostavila je trag mrvica izravno do izvora. Ići na banane skačući gore-dolje, vikanje ili na neki drugi način pretjerano uzbuđenje nije službeno dospjelo na scenu sve do 1968. godine.

Jezik se stalno mijenja, kako u smislu gramatike tako i u smislu upotrebe riječi. Idiomi, inače poznati kao izrazi ili fraze, posebno su savitljivi, možda zato što po svojoj prirodi pripadaju narodnoj tradiciji i stoga su izvan djelokruga akademika osim kao predmet proučavanja. Nema ništa iznenađujuće što novi idiom ulazi u lingvistički tok. Međutim, ono što je dovoljno da lingvista natjera na banane je kada se novi zadrži dovoljno dugo da bi bio važan.

Kulturne promjene možda se ne mogu uvijek pratiti do studenata, ali nema sumnje da su oni svojevrsni kanarinci u rudniku. Studenti su često prvi koji prihvaćaju i populariziraju jezičnu promjenu jer je, jednom riječju, moderna, vruća ili svježa. Studenti daju sve od sebe da rudnu razgovore koji se vode na ulici i slave ono što otkriju.

Izraz “idi banane” jedno je takvo otkriće, ali ovaj put je vjerojatno da su se studenti pozivali na vlastitu povijest. Šezdesete i sedamdesete bile su vrijeme eksperimentiranja. Djeca su progurala svaku omotnicu koju su mogla pronaći od konvencionalne ljubavi do religije i od religije do etike. Svako očekivanje naslijeđeno od prethodne generacije postalo je pitanje, a bilo je dovoljno da ih natjera na banane.

To je moglo biti zato što su ih u određenim krugovima pušili – to jest kore od banane. Ili možda stvarno nisu i samo su rekli da jesu. Na kraju dana, to je bilo isto. Glas se proširio, a odlazak na banane bio je tamo gdje je bio.

Tračevi su govorili da je tostiranje i pušenje kore od banane jeftino putovanje kakvo nude čarobne gljive. To se u konačnici pokazalo lažnim, na veliko razočaranje zelenih trgovaca koji su se nadali da im je mirovina zajamčena. Kako god bilo, glasina je barem dala jezični doprinos koji traje do danas.