Upitne zamjenice su riječi koje su dobile dva posla. Prvo, koriste se za postavljanje pitanja. Drugo, upitne zamjenice također funkcioniraju kao zamjene za imenice ili imeničke fraze. U engleskom jeziku postoji pet upitnih zamjenica: who, who, who, what i which.
U većini slučajeva, zamjenica se odnosi na objekt ili osobu koja je već imenovana. Ta osoba ili stvar naziva se antecedent. Zanimljivo je primijetiti da, iako riječi tko, koga, čiji, što i koje su, doista, zamjenice, one se ne odnose na poznati prethodnik, već na nepoznat iz jednostavnog razloga što se postavlja pitanje kako bi se utvrdilo tko ili što je taj prethodnik.
Na primjer, u pitanju “Što želite za večeru?” upitna zamjenica se koristi za traženje informacija o onome što nije poznato — o želji ispitanika za večerom. Antecedent se prije pretpostavlja nego navodi; to je kakav god izbor hrane ispitanik napravio. Možda je odgovor “pizza”, u kojem slučaju to pojašnjava prethodnicu.
Pitanje “Tko je bio na vratima?” sadrži upitno tko. Govornik zna nešto nespecifično – da je netko bio na vratima. Tek kad se odgovori na pitanje, daje se prethodnica. Odgovor može biti vrlo specifičan, kao što je ime pojedinca, malo manje specifičan, kao što je kategorija poput prodavača, ili nespecifičan kao pitanje, kao što je nitko.
Čija je jedina upitna zamjenica koja je također posvojna. Pita se o poznatom objektu koji pripada nepoznatom prethodniku. “Čiji je to pas?” prepoznaje da postoji pas koji pripada nekome; tek kada se ta osoba imenuje, prethodnica postaje jasna.
Upitne zamjenice tko, koga, čiji, što i koji se nikada ne nalaze u jezičnoj struji osim pitanja. To ne znači da se ove riječi ne koriste u drugim kontekstima — svakako jesu — ali im se u takvim slučajevima daje drugačija gramatička funkcija. Oni postaju relativne zamjenice koje se koriste za osvjetljavanje pridjevske rečenice. Na primjer, u izjavi “Doktor je netko tko liječi bolesne” koji uvodi opisni izraz “liječi bolesne” i stoga nije upitna zamjenica.
Ljudi često brkaju upitne zamjenice s upitnim riječima. Djeca u osnovnoj školi uče da trebaju koristiti riječi tko, što, kada, gdje, zašto i kako formirati pitanja. Od toga su samo tko i što također upitne zamjenice. Druge riječi se ne koriste za određivanje nepoznate koja je specifična imenica, već nepoznanica koja imenuje vrijeme, mjesto, razlog ili način.