Proscenijsko kazalište je specifičan stil kazališta. Nekoliko značajki definiraju proscenij kazalište, a ovaj konkretan raspored kazališta je izuzetno čest; ako ste ikada bili na živoj izvedbi, osobito u gledalištu srednje škole, velike su šanse da ste vidjeli proscenium kazalište. Osim kazališta u stilu prosceniuma, moguće je pronaći i kazališta crne kutije, kazališta s udarnim pozornicama, kazališta u krugu i brojne druge konfiguracije pozornice i publike.
Klasično definirajuća značajka proscenij kazališta je proscenij, luk koji uokviruje pozornicu za publiku. Osim toga, publika je izravno okrenuta prema pozornici, bez publike sa strane pozornice, a pozornica u proscenijskom kazalištu je obično podignuta, što publici omogućuje jasnije viđenje. Modernim proscenijskim kazalištima ponekad nedostaje proscenij, ali se još uvijek nazivaju “kazališnim proscenij” jer zadržavaju ostale karakteristike ovog stila kazališta.
Proscenium kazališta nastala su u 1600-ima, a postala su iznimno popularna do 1700-ih. Postoje određene prednosti kazališta u prosceniju, kao što je činjenica da pozornica ne mora biti toliko otvorena, dopuštajući ljudima da sakriju rekvizite, scenografije i orkestre u krilima ili blizu pozornice, a da te stvari nisu vidljive publici . Proscenij kazalište također stvara osjećaj scenske veličine, s lukom proscenija koji djeluje gotovo kao okvir za slike, dajući publici osjećaj da gleda u scenu.
Klasično, proscenium kazališta imaju zavjese koje se koriste za skrivanje pozornice tijekom izmjena seta i pauze, koje se uzdižu iza luka kako bi otkrile pozornicu. Prostor ispred zastora, koji je uvijek vidljiv, poznat je kao pregača, a neke predstave mogu se odigrati u potpunosti na pregači. Iza luka proscenija nalaze se krila, područja uz pozornicu koja publika ne može vidjeti, sa stepenicama koje omogućuju glumcima i ekipi pristup pozornici.
Neki glumci i ekipa smatraju da je dizajn proscenija vrlo ograničavajući. Širi kut udarne pozornice, gdje publika okružuje dio pozornice, omogućuje prirodnije uprizorenje, jer glumci ne moraju igrati na određenom mjestu da bi ih publika vidjela. Black box kazališta nude veću fleksibilnost od proscenium kazališta, uz intimniji ambijent, dok kazališta u krugu, gdje publika okružuje cijelu pozornicu, predstavljaju zanimljive i ponekad zabavne izazove i situacije.