Kako mogu prepoznati rečenice pomoću slika?

Uz malo vježbe, prepoznavanje rečenica sa slikom može postati lakše; velika je vjerojatnost da ste pročitali mnogo rečenica koje sadrže slike, a da to niste ni shvatili. To je jedan od najčešćih uređaja za pisanje koji se koristi u mnogim različitim stilovima pisanja, kako u beletristici, tako iu publicistici, jer stvarno pomaže dodati dodatni sloj djelu. Ključ za prepoznavanje rečenica sa slikom je traženje opisnog jezika koji priziva jedno od pet osjetila. Vizualne slike su najčešće, koje opisuju način na koji nešto izgleda, ali druge vrste slika mogu opisati način na koji nešto miriše, okusi ili zvuči, na primjer.

Neke vrste rečenica sa slikom koje je možda teže prepoznati su rečenice koje koriste metaforu ili usporedbu, što su druge vrste slika. Metafora je nešto što govori da je jedna stvar zapravo druga; na primjer, “Nebo je slika.” Usporedba čini sličnu usporedbu, ali koristi riječi “sviđa mi se” ili “kao” za usporedbu. U ovom primjeru rečenica bi mogla biti napisana “Nebo je kao slika”. Metafora i usporedba dva su književna sredstva koja zahtijevaju vježbu za korištenje i prepoznavanje, ali dodaju puno slika u pisanje, te ga često čine ugodnijim za čitanje i lakšim za zamisliti.

Druge vrste slika jednostavnije su i lakše ih je prepoznati. Vizualne slike su najčešće i jednostavno se koriste za opisivanje nečega vizualnim jezikom. Umjesto da kaže “Šalica za kavu stoji na stolu”, pisac bi mogao reći “Nebeskoplava šalica za kavu puna kave koja se pari stajala je na drvenom stolu u nevolji.” Rečenice u biti govore isto, ali druga omogućuje čitatelju da predoči scenu na puno potpuniji način, što pomaže da se čitatelj više uključi u priču.

Najbolji pisci koristit će mnoge različite vrste rečenica sa slikama, a ne samo se držati vizualnih slika. Opisivanje načina na koji nešto miriše, načina na koji određeni zvuk utječe na lik ili savršen način na koji okusi hrana služe istoj svrsi, da uvuku čitatelja u priču. Rečenice sa slikom omogućuju čitatelju da se izgubi u priči, bez potrebe da sam popunjava praznine. Najbolji pisci neće natjerati čitatelja da nagađa, ali će pružiti dovoljno slika da daju potpunu sliku koja uključuje sva osjetila. Iako će za prepoznavanje slika biti potreban svjesni napor, velika je vjerojatnost da će to postati vrlo lako uočiti, nakon što se naviknete na to.