Elegija je žalosna pjesma koja izražava tugu, obično za nekim tko je umro. Obično ima melankoličan ili nostalgičan ton i refleksivne je prirode. Kao i kod drugih vrsta poezije, postoje mnogi elementi koje je potrebno analizirati kako bi se stvorila cjelovita slika svrhe elegije i dubljeg značenja iza nje. Dok proučavanje književnosti, kao što je analiza elegije, zahtijeva korištenje tragova iz teksta za formiranje mišljenja, nije egzaktna znanost jer se tumačenja često razlikuju od osobe do osobe, ovisno o tome tko sintetizira informaciju. Analizu elegije najbolje je učiniti čitanjem cijele pjesme nekoliko puta kako bi se stvorila cjelokupna interpretacija pjesme.
Prije nego što se dovrši točno čitanje elegije, čitatelji bi trebali pažljivo pročitati pjesmu, pazeći da traže značenje svih nepoznatih riječi i povijest koja stoji iza svih nepoznatih ili nejasnih aluzija sadržanih u elegiji. Upoznavanje sa svim riječima i frazama te provođenje nekoliko detaljnih čitanja od vitalnog je značaja za razumijevanje pjesme jer, teoretski, svaka riječ ili fraza u pjesmi treba imati značenje. Nakon stjecanja osnovnog razumijevanja elegije, potpunije čitanje pjesme može se obaviti fokusiranjem na različite elemente i cjelokupni učinak i značenje elegije.
Povijesno vremensko razdoblje u kojem je elegija napisana i svaka sličnost sa životom autora ili s glavnim događajima tog vremena može biti važna za pronalaženje dubljeg značenja u elegiji. Kontekst u kojem je elegija napisana u nekim slučajevima može biti iznimno važan za njezino značenje. Druge elegije mogu stajati same bez obzira na njihov povijesni kontekst ili život njihova autora, koji ponekad jest, a ponekad nije govornik elegije.
U analizi elegije, postavka elegije kako je opisana u pjesmi obično je važan element jer može osvijetliti osobu ili neki drugi događaj koji se oplakuje te svrhu i namijenjenu publiku. Određivanje točke gledišta u kojoj je pjesma predstavljena i tko je njezin govornik također je sastavni dio otkrivanja dubljeg značenja iza elegije. Karakterizacija koju je prikazao govornik o oplakanom subjektu također je ključna za učinkovitu analizu elegije. Književne elemente koji su uključeni, kao što su figure govora, metar, izbor riječi, ton i slike, potrebno je ispitati u smislu učinka koji oni dodaju cjelokupnoj elegiji.
Dok promišljanje ovih pojedinačnih književnih elemenata i elegije u cijelosti, provođenje dubinske analize — redak po redak, strofa po strofa i sveukupno — može pomoći čitateljima da razumiju značenja i teme zarobljene u elegiji. Ova analiza također može dovesti do razumijevanja odnosa i osjećaja između govornika i subjekta koji se oplakuje u elegiji. Nakon što čitatelji razviju vlastitu analizu i sintezu elegije, može biti korisno pročitati objavljene kritičke analize elegije i podijeliti svoja mišljenja s drugima kako bi usporedili misli.