Također se naziva zabluda nedovoljne statistike ili uzorka, zabluda ishitrene generalizacije događa se kada netko pretpostavi da je nešto istina o velikoj skupini na temelju iznimno male veličine uzorka. Zablude, kao nedostaci u logičkom zaključivanju u raspravi, vide se i u govoru i u pisanju. Zabluda ishitrene generalizacije, međutim, često se – i često nenamjerno – koristi u svemu, od formalnih rasprava do opuštenog razgovora. Često se javlja kao rezultat predrasuda ili lijenog razmišljanja.
U zabludi ishitrene generalizacije, pisac ili govornik tvrdi da, budući da je nešto istina o uzorku veće grupe, to je istina i za grupu u cjelini. Na primjer, neki bi mogli reći “Vodila sam se s tri crvenokose i sve su bile temperamentne. Dakle, sve crvenokose imaju ćudi.” Ovo je brzopleta generalizacija jer tri nije dovoljno velika veličina uzorka da se točno odredi ćud svih crvenokosih.
Brzopleta generalizacija je zabluda neformalnog argumenta. Neformalni argumenti bave se sadržajem argumenta nasuprot strukturi. To znači da je stvarna struktura zablude ishitrene generalizacije logično zdrava. Drugim riječima, ako su informacije predstavljene generalizacijom razumne i točne, nije došlo do zablude.
Na primjer, istraživač koji je anketirao 600 studenata u kampusu s ukupnom populacijom od 1,000 otkriva da je 85 posto ispitanih studenata obično išlo na zabave petkom navečer. Na temelju ove veličine uzorka, navesti da većina studenata na tom sveučilištu petak navečer provodi na zabavama bio bi valjan zaključak. Međutim, ako bi istraživač ispitao samo deset ljudi i došao do istog zaključka, taj bi istraživač bio kriv za zabludu ishitrene generalizacije. Čak i ako je zaključak bio točan, uzorak koji je istraživač prikupio kako bi potvrdio tvrdnju premalen je i stoga nije vjerodostojan.
Odgovarajuće veličine uzorka variraju ovisno o veličini ukupne populacije u pitanju. Veličine uzorka mogu biti male i još uvijek vrijediti ako je dotična populacija mala. Na primjer, iako je ispitivanje deset ljudi na primjeru sveučilišta rezultiralo nedovoljnom veličinom uzorka, a time i zabludom ishitrene generalizacije, anketiranje deset ljudi u klubu sa samo dvadeset članova općenito bi bila dovoljna veličina uzorka.
Iako se zabluda ishitrene generalizacije vidi u formalnim pisanim i izgovorenim argumentima, također se često koristi i u opuštenom razgovoru. Potječući iz predrasuda ili želje da se grupe smjeste u brze kategorije, ishitrene generalizacije često mogu dovesti do neistinitih i nepravednih pretpostavki o velikim skupinama ljudi. Od muškarca koji odluči da nijedna žena ne može voziti zbog žene koja ga je prekinula do žene koja odluči da su svi stranci lopovi jer joj je stranac ukrao torbicu, ishitrene generalizacije upadaju u svakodnevna razmišljanja, često a da odgovorna osoba ne shvaća zabluda uopće.