Latinoamerička književnost je pisani prikaz iskušenja i trijumfa naroda Latinske Amerike. Literatura se usredotočuje na osobne, društvene ili političke borbe prosječnog građanina. Latinoamerički pisci zaslužni su za uvođenje novih književnih žanrova kao što su magični realizam i filozofska kratka priča. Njegova popularnost u ostatku svijeta rasla je od 1940-ih pa do književnog procvata 1960-ih.
Prvi romani počeli su se pojavljivati u latinoameričkoj književnosti tijekom 19. stoljeća. Rani pisci postavljali su pitanja o nacionalnim identitetima ili o tome trebaju li europski običaji zamijeniti lokalne tradicije. Jose Hernandez, argentinski pisac, napisao je prvu latinoameričku epsku pjesmu u tom razdoblju. Pjesma “Martin Fierro” kritizirala je modernističku politiku argentinskog predsjednika i istaknula važnost gaucha za argentinski nacionalni identitet.
Kasno 19. stoljeće započelo je razdoblje modernizma u Latinskoj Americi. Modernizam se odnosi na modernistički pokret koji se u to vrijeme javljao na međunarodnoj razini. Pjesma Rubena Darija “Azul” bila je prva pjesma objavljena i pročitana izvan latinoameričkog društva. Jedan od najutjecajnijih pisaca u tom razdoblju je Jorge Luis Borges, koji je stvorio žanr filozofskih kratkih priča.
Nakon Drugog svjetskog rata latinoamerička književnost doživjela je razdoblje procvata, a ostatak svijeta počeo se zanimati za latinoameričke pisce. Pisci su eksperimentirali s novim književnim stilovima i tehnikama pisanja, s naglaskom na univerzalne i metafizičke teme. Inspiraciju za svoja djela pronašli su od Jorgea Luisa Borgesa i sjevernoameričkih pisaca poput Williama Faulknera. Izrađivali su se i objavljivali prvi književni časopisi koji su predstavljali nove autore i pjesnike.
Stil koji se najviše povezuje s latinoameričkom književnošću tijekom razdoblja procvata je magični realizam. Ovaj oblik proze uključuje i spaja elemente nevjerojatnog ili nadnaravnog s elementima realističnije prirode. Svrha ovog stila je dati čitatelju dublje razumijevanje realističnih događaja. Stil je popularizirala Gabrielle Garcia Marquez nakon objavljivanja knjige “Sto godina samoće”, koja je hvaljena kao jedna od najvažnijih knjiga iz Latinske Amerike.
Suvremena književnost u Latinskoj Americi je više ironična, s manje fokusa na magični realizam. Književnici su imali snažnu želju da se odmaknu od magičnog realizma prema mainstream književnim žanrovima. Paulo Coelho jedan je od najutjecajnijih pisaca u suvremenoj latinoameričkoj književnosti. Njegova knjiga “Alkemičar” brazilski je bestseler i smatra se modernim klasikom.